Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1428/07 (M. Đ.)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1428/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, podpredsjednici, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1428/07, rješavajući zahtjev Merime Đulović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Merime Đulović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Merima Đulović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amila Kunosić-Ferizović, advokatica iz Sarajeva, podnijela je, 15. maja 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Kž-07-000065 od 27. marta 2007. godine. Apelantica je, 10. jula 2007. godine, Ustavnom sudu podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Kp-759/04 od 7. novembra 2006. godine, djelimično preinačene presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Kž-07-000065 od 27. marta 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda, broj Kp-759/04 od 7. decembra 2006. godine, apelantica je oglašena krivom zbog krivičnog djela pronevjere u službi iz člana 384. stav 1 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon FBiH), te je primjenom člana 49. stav 1, člana 50. stav 1. tačka b) i člana 51. stav 1. tačka e) Krivičnog zakona F BiH osuđena na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Istom presudom apelantica je obavezana da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 600,00 KM od čega na ime stvarnih troškova 560,00 KM i na ime paušalnog iznosa 40,00 KM u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Također je obavezana da na ime pričinjene štete plati oštećenoj «Tuzla stan» d.o.o. Tuzla iznos od 4.108,50 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, dok je oštećena «Tuzla stan» d.o.o. Tuzla sa viškom imovinsko-pravnog zahtjeva upućena na parnični postupak.

3. Protiv prevostepene presude apelantica je izjavila žalbu koju je Kantonalni sud presudom, broj 003-0-Kž-07-000065 od 27. marta 2007. godine, djelimično uvažio i presudu Općinskog suda preinačio u odluci o kazni, tako da je apelantica zbog istog krivičnog djela osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj 032-0-Iks-07-000 135 od 21. maja 2007. godine, usvojena je molba apelantice kojom je tražila da se početak izvršenja kazne zatvora odloži, te je početak izvršenja kazne odložen za vremenski period od tri mjeseca. Određeno je da je apelantica dužna da se 21. avgusta 2007. godine javi u Kazneno - popravni zavod poluotvorenog tipa u Tuzli radi izdržavanja kazne zatvora.

5. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. (d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), u okviru kojeg prava navodi povredu prava na ravnopravnost strana u postupku, odnosno princip jednakosti oružja, kao i povredu principa in dubio pro reo. Također navodi povredu prava na zabranu retroaktivne primjene krivičnog zakona iz člana 7. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica traži izdavanje privremene mjere zbog svog lošeg zdravstvenog stanja. Navodi da se tokom cijelog sudskog postupka osjećala jako loše, te jedan dio vremena i bila hospitalizirana usljed nepravilnog rada štitne žlijezde i naglog porasta šećera, ali da nije odsustvovala niti sa jednog zakazanog pretresa. Ističe da je u toku krivičnog postupka došlo i do znatnog pogoršanja njenog psihičkog stanja. U prilog svojim navodima apelantica je uz zahtjev za određivanje privremene mjere dostavila medicinsku dokumentaciju. Također navodi da je od «Tuzla stan» doo Tuzla dobila dopis kojim od nje zahtjevaju isplatu iznosa od 4.108,50 KM na ime pričinjene štete. Navodi da njena penzija iznosi 165,50 KM koji iznos joj nije dovoljan ni za najosnovnije potrebe, te da se nalazi u vrlo teškoj situaciji iz koje ne vidi nikakvog izlaza radi čega joj se zdravstveno stanje konstantno pogoršava. Smatra da bi nedonošenjem privremene mjere od strane Ustavnog suda pretrpila nenadoknadivu štetu u smislu pogoršanja svog zdravstvenog stanja. Također smatra da bi isplatom iznosa naknade štete ostala bez ikakvih sredstava.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, apelantica navodi da bi izvršenjem pravosnažne krivične presude došlo do pogoršanja njenog zdravstvenog stanja čime bi pretrpila nenadoknadivu štetu. Također smatra da bi isplatom iznosa naknade štete ostala bez ikakvih sredstava. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. Ustavni sud smatra da razlozi i dokazi kojim su oni potkrijepljeni, nisu takve prirode, da idu u prilog odluke da bi trebalo odložiti izvršenje pravosnažne krivične presude radi nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. S tim u vezi u odnosu na apelantičino zdravstveno stanje Ustavni sud nalazi da osuđena lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora u kazneno-popravnim zavodima nisu lišeni neophodne medicinske pomoći i liječenja, o čemu u skladu sa propisima, vode nadzor i brigu nadležne ustanove za izvršenje krivičnih sankcija. Također Ustavni sud uzima u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1428/07 (M. Đ.) | Sudska praksa | Aktio