Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2049/07 (S. M. i MIjo Begić)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2049/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2049/07, rješavajući zahtjev Stanka Mikulića i Mije Begića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Stanka Mikulića i Mije Begićaza donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanko Mikulić i Mijo Begić, koga zastupa Dragan Barbarić, advokat iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su, 9. jula 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelacije protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Kžk-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) odgađanje izvršenja pravosnažne Presude, broj 008-0-Kžk-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. S obzirom da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP 2049/07 i AP 2050/07 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2049/07.

3. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj K-156/04 od 16. oktobra 2006. godine, apelanti su oglašeni krivim i to apelant Stanko Mikulić zbog krivičnog djela zloupotrebe ovlasti u privredi iz člana 259. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 3. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon FBiH), a apelant Mijo Begić zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe ovlasti u privredi iz člana 259. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 3. ranijeg Krivičnog zakona FBiH, te su osuđeni na kazne zatvora i to apelant Stanko Mikulić u trajanju od 3 godine i 2 mjeseca, a apelant Mijo Begić u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Navedenom presudom apelantima je u izrečene kazne uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 13. oktobra do 25. oktobra 2000. godine, a na osnovu člana 76. Krivičnog zakona FBiH apelantima je izrečena i sigurnosna mjera zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti na teritoriji Fderacije Bosne i Hercegovine. Apelanti su također obavezani da na ime troškova krivičnog postupka solidarno uplate iznos od 4.390,00 KM, a oštećeni su sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

4. Protiv navedene presude apelanti i oštećena Federacija Bosne i Hercegovine su izjavili žalbe, te su Rješenjem Kantonalnog suda, broj 008-0-Kž-07-000 001 od 7. marta 2007. godine, žalbe uvažene, prvostepena presuda ukinuta i određeno održavanje rasprave pred Kantonalnim sudom.

5. Presudom Kantonalnog suda, broj 008-0-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine, apelanti su oglašeni krivim i to apelant Stanko Mikulić za krivično djelo zloupotrebe ovlasti u privredi iz člana 259. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 3. ranijeg Krivičnog zakona FBiH, a apelant Mijo Begić za produženo krivično djelo zloupotrebe ovlasti u privredi iz člana 259. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 3. ranijeg Krivičnog zakona FBiH, te su osuđeni apelant Stanko Mikulić na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i 6 mjeseci, a apelant Mijo Begić na kaznu zatvora od tri godine. Apelantima je u izrečene kazne zatvora uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru u periodu od 13. oktobra do 25. oktobra 2000. godine. Navedenom presudom apelantima je izrečena i krivično pravna mjera - oduzimanja imovinske koristi u ukupnom iznosu od 4.882.772,26 KM, a apelantu Miji Begiću i u iznosu od 450.150,76 KM. Na ime troškova krivičnog postupka apelanti su obavezani da slolidarno uplate iznos od 4.590,00 KM.

6. Apelanti su, 8. juna 2007. godine, Općinskom sudu podnijeli zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka.

7. Apelanti navode da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. (d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da povodom zahtjeva za ponavljanje postupka još uvijek nisu dobili nikakvu odluku. Predlažu donošenje privremene mjere navodeći da bi izvršenjem osporene presude moglo doći do nenadoknadive štete za njih.

8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

12. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U kontekstu svega navedenog, Ustavni sud smatra da razlozi koje su apelanti naveli, ne predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene kojom bi se interveniralo u postupak izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom sudskom odlukom. Pri tome, Ustavni sud uzima u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2049/07 (S. M. i MIjo Begić) | Sudska praksa | Aktio