Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2341/07 (A. C.)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 358
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-2341/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2341/07, rješavajući zahtjev Abdulkadira Cesura za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Abdulkadira Cesura za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Abdulkadir Cesur (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kopenhagena - Danska, kojeg zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. augusta 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj X-KŽ-06/190 od 21. maja 2007. godine i broj X-K-
06/190 od 10. januara 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje kazne zatvora po presudi Suda BiH, broj X-KŽ-
06/190 od 21. maja 2007. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Presudom Suda BiH, broj X-K-06/190 od 10. januara 2007. godine, apelant je oglašen krivim da je zajedno sa (M.B.) počinio krivično djelo terorizam iz člana 201. stav 1. u vezi sa stavom 4. tačka f) a sve u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH, «Sl glasnik BiH, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06 i 55/06) i krivično djelo sprječavanja službene osobe u vršenju službene radnje iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH, «Sl. novine FBiH», br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05), u vezi sa članom 26. stav 1. KZ BiH za koje su mu utvrđene pojedinačne kazne i to: za krivično djelo terorizam apelantu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 13 godina, a za krivično djelo sprječavanja službene osobe u vršenju službene radnje utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Primjenom pravila za odmjeravanje kazne za krivična djela izvršena u sticaju uz primjenu člana 53. KZ BiH, apelantu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 13 godina i četiri mjeseca, u koju mu uz primjenu člana 56. KZ BIH je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru, od 19. oktobra 2005. godine, pa nadalje. Apelant i ostali optuženi su obavezani na plaćanje troškova krivičnog postupka, za koje je sud odlučio da će se utvrditi posebnim rješenjem po pribavljanju relevantnih podataka.
3. Presudom Suda BiH, broj X-KŽ-06/190 od 21. maja 2007. godine, koja je donesena po žalbi apelanta, preinačena je presuda Suda BiH, broj X-K-06/190 od 10. januara 2007. godine o odluci o kazni tako da je apelantu za krivično djelo terorizam iz člana 201. stav 1. u vezi sa stavom 4. tačka f) a sve u vezi sa članom 29. KZ BiH, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina, a za krivično djelo sprječavanja službene osobe u vršenju službene radnje iz člana 358. stav 1. KZ FBiH u vezi sa članom 26. stav 1. KZ BiH, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je primjenom člana
53. KZ BiH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i četiri mjeseca. Na osnovu člana 56. KZ BiH apelantu je u izrečenu kaznu zatvora uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru počev od 19. oktobra 2005. godine do 5. aprila 2007. godine. Prvostepena presuda je potvrđena u dijelu koji se odnosi na troškove krivičnog postupka.
4. Apelant se žali da je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je postupak nepravedno proveden, te da je proizvoljno primijenjen KZ BiH na njegovu štetu, te da su mu povrijeđena procesna prava u pogledu jednakopravnosti stranke u postupku i pravo na pretpostavku nevinosti. Apelant navodi da je presuda Suda BiH zasnovana na dokazima koji su pribavljeni u Danskoj, Velikoj Britaniji i Švedskoj, a koji su pribavljeni suprotno odredbama člana 121. ZKP. Apelant također navodi da sudovi nisu istinito i potpuno utvrdili činjenice vezane za donošenje zakonite odluke, te da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje kazne zatvora navodeći da bi daljnjim izdržavanjem kazne zatvora prije konačne odluke o njegovoj apelaciji bilo nastavljeno kršenje ljudskih prava sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo i do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi, niti na drugi način spriječiti.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivno-pravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
9. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović