Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2197/07 (IMK »Kula» D.O.O. Gradačac)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2197/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2197/07, rješavajući zahtjev IMK «Kula» D.O.O. Gradačac, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se zahtjev IMK »Kula» D.O.O. Gradačac, za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.

OBRAZLOŽENJE

1. IMK «Kula» D.O.O. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zoran Savić, podnio je, 30. jula 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-

0-Gž-06-001028 od 6. juna 2007. godine i presude Općinskog suda Gradačac (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-15/05-Rs od 11. maja 2006. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporene presude, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je presudom, broj P-15/05-Rs od 11. maja 2006. godine, u stavu I djelimično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja Beširović Miladete i dr., poništio odluke o otkazu ugovora o radu br. 3756, 4205, 3997. i 979. od 31. januara 2005. godine i obavezao apelanta da tužiteljima uspostavi radni odnos na neodređeno vrijeme od 1. februara 2005. godine i da im isplati naknadu plaće u visini koju bi ostvarili da su radili za period od 1. februara 2005. godine, pa do dana uspostave radnog odnosa, te da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za periode pojedinačno navedene u stavu I dispozitiva, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa viškom tužbenih zahtjeva koji se odnose na uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje izvan dosuđenog, tužitelji se odbijaju. U stavu II presude djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja Zukić Mine i dr. pa se poništavaju odluke o otkazu ugovora o radu, br. 2538, 3453, 2866, 1054, 3663, 2291, 1822, 307, 1514. i 3808. od 31. januara 2005. godine i obavezuje apelant da tužiteljima Zukić Mini i dr. uspostavi radni odnos na neodređeno vrijeme od 1. februara 2005. godine i isplati naknadu plaće u visini koju bi ostvarivali za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanje) počev od 1. februara 2005. godine, pa do dana uspostave radnog odnosa, te da uplatii doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za periode pojedinačno navedene u stavu II dispozitiva, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa viškom tužbenih zahtjeva koji se odnose na naknadu plaća i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, preko dosuđenog, tužitelji Zukić Mina i dr. se odbijaju. U stavu III presude djelimično su usvojeni tužbeni zahtjevi tužitelja Enese Ahmetašević i dr. pa se obavezuje apelant da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za periode pojedinačno navedene u stavu III dispozitiva, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom djelu tužbeni zahtjev tužitelja Enese Ahmetašević i dr. koji se odnose na poništenje odluke o otkazu ugovora o radu, naknadi plaća i uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, izvan dosuđenog, odbijaju se. U stavu IV dispozitiva odbijen je prijedlog tužitelja Beširović Miladete i dr. za donošenje privremene mjere o njihovom vraćanju na rad, do okončanja postupka, kao neosnovan. U stavu V obavezan je apelant da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 9.608,43 KM u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o žalbama koje su na prvostepenu presudu izjavili tužitelji i apelant Kantonalni sud je presudom, broj 003-0-Gž-06-001028 od 6. juna 2007. godine, žalbu tužiteljica Mande Jurić i Sabine Jukan kao i žalbu apelanta djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio u odbijajućem dijelu stava I i III izreke, te u dosuđujućem dijelu stava V izreke i to tako što se obavezuje apelant da tužiteljici Mandi Jurić uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje počev od 15. decembra 1995. godine, umjesto od 15. decembra 1999. godine. Poništava se odluka apelanta, broj 2319. od 31. januara 2005. godine, kojom je tužiteljici Sabini Jukan otkazan ugovor o radu i apelant se obavezuje da da tužiteljici uspostavi radni odnos na neodređeno vrijeme počev od 1. februara 2005. godine, isplati naknadu plaće u visini koju bi ostvarila za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanje) počev od 1. februara 2005. godine, pa do dana uspostave radnog odnosa, kao i da joj uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, počev od 1. januara 1997. godien do 31. decembra 1999. godien i od 1. januara 2005. godien do 23. februara 2006. godine. Dosuđena naknada troškova se snižava sa 9.608,43 KM na 3389,80 KM. U ostalom dijelu prvostepena presuda se potvrđuje.

4. Apelant smatra da je donošenjem osporenih presuda došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni odredaba Zakona o parničnom postupku i Zakona o radu. Apelant smatra da su redovni sudovi stali na stranu tužitelja i zaključili da je bio u obavezi zatražiti pismenu saglasnost sindikata da se jednom dijelu zaposlenika koji imaju smanjenu radnu sposobnost otkažu ugovori o radu, a što nije propisano Zakonom o radu. Apelant dalje navodi da tužitelji ničim nisu dokazali da nije pribavljena saglasnost sindikata čime su sudovi proizvoljno primjenili i član 123 stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je teret dokazivanja po navodima iz tužbe na tužiteljima. Također apelant smatra da su sudovi proizvoljno ocijenili provedeni dokaz saslušanja svjedoka Asima Kukuruzovića, koji je u svom iskazu naveo da je sindikat dao saglasnost da se svim zaposlenicima iz radne jedinice devet otkažu ugovori o radu, uključujući i zaposlenike koji su imali smanjenu radnu sposobnost. Apelant ističe da je postupak pred sudom trajao više od 30 mjeseci a da se radi o radnom sporu koji je hitan, te smatra da se postupak mogao okončati za 12 mjeseci. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant navodi da izvršenjem osporavane pravosnažne presude može za njega nastupiti nepopravljiva šteta.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Iz apelacije proizilazi da apelant traži da Ustavni sud odloži izvršenje presude Općinskog suda, broj P-15/05-Rs od 11. maja 2006. godine, koja je u jednom dijelu preinačena a u ostalom dijelu potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001028 od 6. juna 2007. godine, jer bi po mišljenju apelanta provođenjem navedene presude za njega nastupila nepopravljiva šteta.

9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ( vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne presude, mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio taktvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2197/07 (IMK »Kula» D.O.O. Gradačac) | Sudska praksa | Aktio