Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2234/07 („Dub“ T.P. d.o.o. Ljubljana)
Odluka donesena 13. 09. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2234/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 09. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Valerija Galić i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 13. septembar 2007.godine, u predmetu broj AP-2234/07, rješavajući zahtjev „Dub“ T.P. d.o.o. Ljubljana za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Dub“ T.P. d.o.o. Ljubljana za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Dub“ T.P. d.o.o. Ljubljana (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika, podnio je, 2. avgusta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda Travnik, broj 051-0-IP-06-000 005 od 20. marta 2006. godine. Apelant je, također, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da spriječi dalja izvršenja u kojim je izvršenik „BNT Kovačnica“ d.d. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: izvršenik), iz straha da će izvršenik ostati bez imovine, pa će biti nemoguće izvršenje u predmetu apelanta i namirenje njegove tražbine.
2. Činjenice u ovom predmetu su sumirane na osnovu apelacije i dokumentacije priložene uz apelciju.
U odnosu na postupak izvršenja po prijedlogu apelanta
3. Na osnovu Nagodbe, broj Ps. 1322/04 od 27. decembra 2005. godine, apelant je, 9. februara 2006. godine, Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, radi namirenja duga u iznosu od 153.000 KM, procjenom i prodajom nekretnine „Nova hala“, koja se nalazi u Novom Travniku, označena kao k.č. broj 350/59, zvana Ekonomsko dvorište, upisana u z.k. ul. br. 535 k.o. Kasapovići. Apelant je tražio da sud donese rješenje o zabilježbi rješenja o izvršenju na nekretnini Nova hala u zemljišnim knjigama. Općinski sud je donio rješenje, broj 051-0-Ip-06-000 005 od 20. marta 2006. godine, kojim je određeno izvršenje procjenom i prodajom nepokretnosti izvršenika te namirenje apelanta iz iznosa postignutog prodajom.
4. Dana 13. juna 2006. godine treće lice je podnijelo prigovor na rješenje o dozvoli izvršenja, u postupku koji je pokrenuo apelant. Sud je, po izjavljenom prigovoru, zakazao ročište za 26. oktobar 2006. godine, a zatim zakazao ročište za 6. novembar 2006. godine, na koje nije pristupilo lice koje je podnijelo prigovor, odnosno njegov zastupnik, pa je sud zakazao sljedeće ročište za 24. novembar 2006. godine. Na tom ročištu sud je odlučio da će riješiti o prigovoru prema stanju spisa i da će o tome obavijestiti stranke. Sud, prema navodima apelanta, još nije odlučio o prigovoru, iako je bio dužan donijeti odluku najkasnije do 24. decembra 2006. godine. Takođe, apelant je istakao da je podnosio intervencije sudu, a radi okončanja njegovog predmeta, po kojima sud nije postupao.
U odnosu na postupak izvršenja po prijedlogu trećih lica
5. Derviš Alibegović i drugi (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) podnijeli su prijedlog za izvršenje dana 17. februara 2006. godine protiv izvršenika, a radi naplate potraživanja nastalih povodom radnog odnosa kod izvršenika, koja su im dosuđena u radnom sporu. Općinski sud je u pedmetu broj 051-0-I-06-000 051 donio rješenje o izvršenju 24. februara 2006. godine. Apelant je podnio prigovor protiv navedenog rješenja, koji je Općinski sud rješenjem od 30 maja 2006. godine odbio, a Kantonalni sud Novi Travnik je potvrdio prvostepeno rješenje rješenjem, broj 006-0-Gž-000 580 od 30. maja 2007. godine.
6. Apelant je zatražio obustavu navedenog postupka, a sud je, 15. maja 2006. godine, donio rješenje kojim je odbio prijedlog apelanta. Uvidom u spis predmeta apelant je saznao da je nekretnina (ista nekretnina na kojoj je apelant tražio izvršenje) u postupku izršenja prodata i da su tražioci izvršenja namireni.
7. Apelant se žali da mu je postupanjem Općinskog suda povrijeđeno pravo na pristup sudu kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu Evropska konvenija). Apelant je apelaciji istakao da ima još slučajeva u kojima je sud proveo izvršenja prodajom imovine izvršenika, te da je, po njegovim saznanjima, dužnik ostao bez skoro cijele imovine. Zbog toga je apelant zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da spriječi dalja izvršenja protiv izvršenika, iz straha da će izvršenik ostati bez imovine, pa će biti nemoguće izvršenje u predmetu apelanta i namirenje njegove tražbine.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju apelant je naveo da postupak po njegovom prijedlogu za izvršenje nije proveden, a da je Općinski sud u izvršnom postupku koji su pokrenula treća lica, i to nakon apelanta, donio konačnu odluku i proveo izvršenje prodajom nekretnima izvršenika i isplatom tražbina tražiocima izvršenja. Nadalje, apelant je naveo da ima saznanje da je sva pokretna imovina izvršenika prodata i da su nepokretnosti zaplijenjene, te da će sud „i dalje ignorisati“ apelanta, zbog čega je tražio da Ustavni sud zabrani buduća izvršenja u drugim slučajevima na imovini izvršenika, dok ne namiri svoje potraživanje.
12. Ustavni sud zapaža da je prema odredbama Zakona o izvršnom postupku obaveza suda da u izvršnim postupcima hitno preduzima radnje u cilju izvršenja izvršnih isprava, i da uzima predmete urad kako ih je zaprimio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti ne zahtjevaju dugačije. Imajući u vidu apelantove primjedbe u pogledu redosljeda namirenja tražbina prema različitim izvršenicima u više izvršnih postupaka, Ustavni sud podsjeća da tražbine radnika izvršenika, nastale povodom potraživanja iz radnog odnosa, imaju prednost u namirenju u odnosu na tražbine drugih povjerilaca istog izvršenika. Pored toga, raspored uzimanja predmeta u rad spada u domen organizacije rada i uprave postupajećeg suda, te eventualni propusti u ovom pogledu bi se mogli razmatrati samo ukoliko je dokazano da se u odnosu na apelanta postupalo diskriminatorski, ukolikose on pozvao na povredu parava na nediskriminaciju, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naposljetku, Ustavni sud podsjeća da je apelant u dosadašnjem toku izvršnog postupka, pa i nadalje, imao i još uvijek ima mogućnost da podnese prijedlog za izvršenje svoje izvršne isprave na drugim sredstvima izvršenja kojih, kako proizilazi iz dokumentacije spisa predmeta, ima i mimo onih na kojima apelant traži izvršenje. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud zaključuje da apelant ne nudi valjane razloge i dokaze koji upućuju da će njegovo potraživanje u cijelosti ostati nenamireno i zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice po apelanta. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetnog zahtjeva.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović