Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2476/06 (B. V.)

Odluka donesena 29. 09. 2007.

  • Radni spor
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2476/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici David Feldman, Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Constance Grewe, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. septembra 2007. godine u predmetu broj AP-2476/06, rješavajući apelaciju Biljane Vučković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Biljane Vučković podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-14/05 od 20. juna 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Biljana Vučković (u daljnjem tekstu: apelantica) sa Pala, koju zastupaju Nedžada i Emir Kapidžić, advokati iz Sarajeva, podnijela je 22. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-14/05 od 20. juna 2006. godine.

2. Apelantica je podnijela tužbu Osnovnom sudu u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv Bosne i Hercegovine - Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa. Postupajući po tužbi, Osnovni sud je donio Presudu broj Rs-15/99 od 14. septembra 2000. godine, kojom je odluku tužene o prestanku radnog odnosa poništio kao nezakonitu i obavezao je da apelanticu vrati u radni odnos i rasporedi na odgovarajuće poslove i radne zadatke njene stručne spreme i uspostavi joj sva prava iz radnog odnosa, da joj isplati plaće sa svim doprinosima počev od 25. decembra 1998. godine do 31. januara 1999. godine, kao i ostale naknade do dana vraćanja na posao. Višak apelanticinog tužbenog zahtjeva u pogledu prijema u radni odnos i rasporeda na poslove koje je ranije obavljala, odbijen je kao neosnovan.

3. Žalba tužene izjavljena protiv prvostepene presude 25. januara 2001.

godine je odbačena kao nedozvoljena. Apelantica je zatim pokrenula postupak izvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda broj Rs-15/99. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Rješenjem broj I-23100/02 od 30. decembra 2002. godine, dozvolio je predloženo izvršenje, na koje je tužena izjavila prigovor i prijedlog za odlaganje provođenja izvršenja. Općinski sud je, odlučujući o prijedlogu, donio Rješenje broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-44/04 od 2. augusta 2004. godine, kojim je prigovor i prijedlog za odlaganje provođenja izvršenja odbio i konstatovao da se rješenje o izvršenju od 30. decembra 2002. godine održava na snazi. Apelantica je podnescima od 6. septembra i 4. oktobra 2005. godine, te 8. i 16. juna 2006. godine, urgirala da se nastavi postupak izvršenja.

4. Tužena je 27. aprila 2004. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Presudom Rs-15/99 od 14. septembra 2000. godine, po kojem se Osnovni sud proglasio nenadležnim za postupanje i predmet ustupio Sudu BiH.

5. Sud BiH je, odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka, donio Rješenje broj Gž-14/05 od 20. juna 2006. godine, kojim je dozvolio ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Osnovnog suda broj Rs-15/99 od 14. septembra 2000. godine, navedenu presudu ukinuo i konstatovao da će se postupak nastaviti po pravosnažnosti tog rješenja. U pouci o pravnom lijeku konstatovano je da žalba protiv tog rješenja nije dozvoljena. U obrazloženju pobijanog rješenja Suda BiH navedeno je da u postupku donošenja prvostepene presude tuženoj nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a što je sud koji je donio prvostepenu presudu morao imati u vidu, s obzirom da mu je bila poznata Odluka tužene broj 23/99 od 22. aprila 1999. godine, kojom je Pravna služba tužene ovlaštena da povodom zakazanih rasprava u imovinskim i drugim sporovima, u kojima je tužena Bosna i Hercegovina, može samo odgoditi raspravu do formiranja odgovarajuće institucije koja će zastupati tuženu pred sudovima i drugim organima.

6. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem Suda BiH, kojim je dozvoljeno ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U prilog ovoj tvrdnji apelantica navodi da nisu bili ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka u pogledu blagovremenosti, te da nisu tačni navodi koji su u vezi s tim navedeni u prijedlogu, a koje je Sud BiH prihvatio.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena».

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju, prijedlog tužene za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom broj Rs-15/99 od 14. septembra 2000. godine uvažen je, Presuda broj Rs-15/99 ukinuta i konstatovano da će se postupak nastaviti po pravosnažnosti tog rješenja. Dakle, pobijano rješenje nije konačna odluka suda, već se njim samo odlučilo hoće li biti dozvoljeno ponavljanje postupka ili ne. Iz navoda odgovora na apelaciju proizlazi da je prvostepeno vijeće Suda BiH u ponovnom postupku donijelo Presudu broj P-23/04 od 27. januara 2007. godine, protiv koje je dozvoljena žalba o kojoj odlučuje drugostepeno vijeće Suda BiH, iz čega proizlazi da je apelacija preuranjena.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka

14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2476/06 (B. V.) | Sudska praksa | Aktio