Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-529/06 (Hercegovačko-neretvanski kanton)

Odluka donesena 13. 09. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-529/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 09. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-529/06, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-398/04 od 13. decembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-775/03 od 15. januara 2004. godine, i presude Općinskog suda I Mostar, broj P-

449/96 od 3. aprila 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobraniteljstvo iz Mostara, podnio je, 6. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-398/04 od 13. decembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-775/03 od 15. januara 2004. godine, i presude Općinskog suda I u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-449/96 od 3. aprila 2003. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-449/96 od 3. aprila 2003. godine, obavezan je apelant,, kao drugotuženi, da tužitelju Damiru Marinoviću (u daljnjem tekstu: tužitelj) plati na ime naknade nematerijalne štete ukupno 14.382,00 KM ( i to na ime umanjenja opće životne aktivnosti 12.000,00 KM, na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.390,00 KM i na ime pretrpljenog straha 992,00 KM), sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.343,00 KM. Sa viškom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen u odnosu na apelanta.

3. Istom presudom tužitelj je odbijen sa zahtjevom u odnosu na prvotuženu Federaciju Bosne i Hercegovine, uz obavezu tužitelja da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 724,00 KM.

4. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda, broj Gž-775/03 od 15. januara 2004. godine žalba apelanta je odbijena kao neutemeljena, a žalba tužitelja je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena na način da se apelant obavezuje platiti tužitelju na ime naknade štete za pretrpljene fizičke bolove 1800,00 KM umjesto dosuđenih 1390,00 KM, te na ime pretrpljenih psihičkih bolova 1.200,00 KM umjesto dosuđenih 902,00 KM. U ostalom dijeliu žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena u cijelosti.

5. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-398/04 od 13. decembra 2005. godine, odbacio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-775/03 od 15. januara 2004. godine, navodeći da je u ovom predmetu prvostepena presuda donesena 3. aprila 2003. godine, dakle, prije stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», broj 53/03), pa je sud dužan, prema odredbi člana 456. stav 1. tog zakona, primijeniti odredbe prethodnog Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», broj 42/98 i 3/99). Odredbom člana 364. stav 2. prethodnog Zakona o parničnom postupku, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude izričito je propisano da, u imovinsko-pravnim i radnim sporovima, u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM. Kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju u kojem pobijani dio pravomoćne presude iznosi ukupno 15.000,00 KM dakle, ispod vrijednosnog kriterija, ispod kojeg revizija nije dopuštena, to je kao takva morala biti odbačena u skladu sa članom 374. prethodnog Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje po odredbama člana 456. važećeg Zakona o parničnom postupku.

6. Apelant smatra da je pobijanim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-398/04 od 13. decembra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-775/03 od 15. januara 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

11. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda uručena 21. aprila 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. marta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović