Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-763/06 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-763/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-763/06, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-498/04 od 5. decembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Pž: 137/03 od 2. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo iz Mostara, podnio je 8. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-498/04 od 5. decembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu : Kantonalni sud), broj Pž: 137/03 od 2. aprila 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda Stolac broj Ps. 3/02 od 27. juna 2003. godine, tužitelji PP „Metkos“ Stolac i Muhamed Prndelja (u daljnjem tekstu: tužitelji) su u cjelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se obavežu Općina Stolac i apelant da im predaju u posjed i slobodno raspolaganje vozilo marke „Zastava–jugo florida“ određenog broja šasije, motora i godine proizvodnje, u ispravnom stanju u kojem se nalazilo na dan 5.oktobra 1993. godine, ili da im solidarno isplate iznos od 8.658,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 5. oktobra 1993. godine pa do isplate i da mu naknade troškove parničnog postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Pž. 137/03 od 2. aprila 2004. godine, žalba tužitelja u odnosu na prvotuženu Općinu Stolac je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u tom djelu potvrđena.
4. Istom presudom žalba tužitelja u odnosu na apelanta kao drugotuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da se usvaja tužbeni zahtjev i obavezuje apelant da tužiteljima na ime naknade štete za nezakonito oduzeto vozilo isplati iznos od 8.658,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 5. oktobra 1993. godine pa do isplate, te da im naknadi 3.019,56 KM na ime troškova postupka, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko navedenog iznosa.
5. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-498/04 od 5. decembra 2005. godine, odbacio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Pž. 137/03 od 2. aprila 2004. godine, navodeći da je u ovom predmetu prvostepena presuda donesena 27. juna 2003. godine, dakle, prije stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», broj 53/03), pa je sud dužan, prema odredbi člana 456. stav 1. tog zakona, primijeniti odredbe prethodnog Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 42/98 i 3/99). Odredbom člana 364. stav 2. prethodnog Zakona o parničnom postupku, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude izričito je propisano da u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 15.000,00 KM. Kako je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 8. 000,00 KM i tokom postupka nije mjenjana dakle, ispod vrijednosnog kriterija, ispod kojeg revizija nije dopuštena, to je kao takva morala biti odbačena u skladu sa članom 374. i u vezi sa članom 364 stav 2 prethodnog Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje po odredbama člana 456. važećeg Zakona o parničnom postupku.
6. Apelant smatra da je pobijanim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u činjenici što je Vrhovni sud pozivajući se na odredbu člana 456. stav 1. novog Zakona o parničnom postupku, u konkretnom slučaju primjenio odredbu člana 364. stav 2. prethodnog Zakona o parničnom postupku i donio osporenu odluku da u odnosu na označenu vrijednost predmeta spora revizija nije dopuštena.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-498/04 od 5. decembra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Pž: 137/03 od 2. aprila 2004. godine, donesena povodom žalbe tužitelja protiv prvostepene presude.
11. S obzirom na to da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju 28. maja 2004. godine, Ustavni sud konstatuje da je navedena presuda Kantonalnog suda apelantu uručena do ovog datuma, a s obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. marta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda..
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović