Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-860/06 (M. P.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

  • Uređenje međa
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-860/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-860/06, rješavajući apelaciju Milorada Pejića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Pejića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-130/04 od 25. januara 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Derventi, broj R-

97/01 od 30. decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, podnio je 20. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-130/04 od 25. januara 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Derventi ( daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj R-97/01 od 30. decembra 2003. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-97/01 od 30. decembra 2003. godine, uređena je međa između nepokretnosti k.p.br. 527 vlasništvo predlagača Bosiljke, Dragana i Danijela Živković i k.p. br. 526 vlasništvo protupredlagača-apelanta (u daljnjem tekstu:apelant), na osnovu posljednjeg mirnog posjeda prema skici premjeravanja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Branivoja Bojanovića, diplomiranog inžinjera geodezije iz Dervente, koja je sastavni dio ovog rješenja. Takođe, rješenjem je naloženo apelantu da predlagačima nadoknadi troškove postupka predlagačima u iznosu od 287,50 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Protiv ovog rješenja apelant je blagovremeno podnio žalbu Okružnom sudu.

3. Odlučujući o žalbi apelanta, Okružni sud je 25. januara 2006. godine donio rješenje, broj Gž-

130/04, kojim se ista odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje. U obrazloženju ovog rješenja, Okružni sud navodi da je prvostepeni sud na licu mjesta, uz učešće vještaka geometra, uredio među na osnovu posljednjeg mirnog posjeda, utvrdivši prethodno da vrijednost međašne površine ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti od 3.000,00 KM utvrđene odredbom člana 429. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa kako nije bilo izjašnjenja protivnika apelanta radi eventualnog postizanja sporazuma, opredijelio se da među uredi na opisani način i za to dao dovoljne činjenične i pravne razloge koje apelant u svojoj žalbi ne dovodi u sumnju. Okružni sud je naveo da je odluka prvostepenog suda utemeljena na odredbama člana 172. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku, te da žalbene tvrdnje nemaju nikakvog uporišta ni u sadržaju, ni u navedenim materijalnim propisima. Nadalje, u obrazloženju se navodi da su neosnovani žalbeni navodi koji se odnose na tvrdnju apelanta da mu prvostepeni sud nije dao mogućnost da učestvuje u predmetnom postupku, iz razloga što iz sadržaja spisa proizilazi da apelant nikada nije dao odgovor na prijedlog predlagača, niti je pristupio na bilo koje ročište, a ročišta su zakazivana u više navrata i uglavnom odgađana zbog nemogućnosti da se apelantu lično uruči poziv. S tim u vezi, Okružni sud navodi da je apelant poziv za ročište održano 23. decembra 2003. godine uredno primio 9. decembra 2003. godine, te da njegova tvrdnja da nije mogao pristupiti na ročište, jer je isti dan kada je i zakazano ročište na licu mjesta u ovome predmetu bio pozvan od strane ljekarske komisije radi penzionisanja u Njemačkoj, ne može opravdati njegov izostanak, s obzirom na činjenicu da nije o tome obavjestio sud, a zašto je imao dovoljno vremena. Također, smatra neosnovanim žalbene navode apelanta, da je on, putem svoga advokata Zorana Simića, obavijestio sud o svojoj spriječenosti da pristupi ročištima, jer nemaju nikakvog uporišta u sadržaju spisa predmeta, budući da ovaj advokat nije u njegovo ime podnio bilo kakav podnesak ili obavještenje sudu o njegovoj spriječenosti da prisustvuje ročištu niti tražio odgodu zakazanog ročišta. Pored toga, Okružni sud smatra da su neosnovani žalbeni navodi apelanta u pogledu odluke o troškovima postupka, jer je prvostepeni sud pravilno, primjenjujući odredbu člana 28. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, obavezao apelanta da predlagačima naknadi polovinu utvrđenih troškova.

4. Apelant smatra da mu je osporenima odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za ljudska prava i osnovne slobode (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u apelaciji u suštini ponavlja navode koje je isticao tokom žalbenog postupka okončanog osporenim rješenjem Okružnog suda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenja Osnovnog suda i Okružnog suda koja se odnose na vanparnični postupak uređenja međa među susjedskim vlasničkim parcelama. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li se konkretni postupak može smatrati «sporom» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa postojanjem «spora» o pravu ili činjenicama, Ustavni sud ukazuje na utvrđene principe prema kojima materija koja se uređuje vanarničnim postupkom, sama po sebi, ne predstavlja «spor» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Sud je samo utvrdio da postoje zakonske pretpostavke za uređenje međa na osnovu uviđaja na licu mjesta i provedenom vještačenju po vještaku geometru, a u skladu sa odredbom člana 172. Zakona o vanparničnom postupku. Tim članom je propisano da „ako među sudionicima postoji spor o međašnoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postuku, sud će utvrditi među na temelju jačeg prava, a ako to nije moguće, na temelju posljednjeg mirnog posjeda, pa ukoliko se spor ne može riješiti ni na ovaj način, sud će spornu međašnju površinu podjeliti po pravičnosti“. Stoga, Ustavni sud smatra da, u okolnostima kada pobijanim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, postupak uređenja međa ne ulazi u opseg zaštite prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-860/06 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio