Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-291/06 (G. T.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Revizija
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Naknada
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-291/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine,, u predmetu broj AP 291/06, rješavajući apelaciju Gospe Todić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gospe Todić podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj: Gž. 281/05 od 18. oktobra 2005. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj: P-412/01-I-4 od 18. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Gospa Todić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Brčkog, zastupana po staraocu Zoranu Todiću, kojeg zastupa punomoćnik Milenko Simikić, advokat iz Brčkog, podnijela je 7. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj: Gž. 281/05 od 18. oktobra 2005. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: P-412/01-I-4 od 18. marta 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj: P-412/01-I-4 od 18. marta 2005. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj: Gž. 281/05 od 18. oktobra 2005. godine, obavezana je apelantkinja da tužiocu, M. M., na ime naknade za nekretnine, precizirane u dispozitivu presude, isplati iznos od 38.531,88 KM, sa zakonskom kamatom počev od 18. marta 2005. godine, kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelantkinja je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.170,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Protiv presude Apelacionog suda, broj: Gž. 281/05 od 18. oktobra 2005. godine, apelantkinja nije izjavila reviziju, već je podnijela apelaciju Ustavnom sudu. U apelaciji navodi da su odluke Apelacionog suda i Osnovnog suda, shodno provedenom postupku, nepravilne i nezakonite. Smatra da je na taj način došlo do povrede njenog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). S obzirom na naprijed navedeno, apelacija se može podnijeti samo protiv konačne odluke.
6. U konkretnom slučaju apelantkinja je protiv presude Apelacionog suda, broj: Gž. 281/05 od 18. oktobra 2005. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 38.531,88 KM, prema članu 309. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine», br. 5/00, 1/01, 6/02 i 11/05) mogla izjaviti reviziju Apelacionom sudu. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju protiv presude Apelacionog suda apelantkinja se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda.
7. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović