Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-350/06 (H. S.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-350/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 350/06, rješavajući apelaciju H. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. S. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: 009-0-U-06-000 013 od 12. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 17. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj: 009-0-U-06-000 013 od 12. januara 2006. godine.

2. Apelant je 4. januara 2006. godine podnio Kantonalnom sudu zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav FBiH), protiv Općine Novi Grad Sarajevo i odgovornih lica u Općini, zbog njihovog višegodišnjeg nezakonitog i neprofesionalnog rada u postupku radi povrata apelantovih eksproprisanih nekretnina.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj: 009-0-U-06-000 013 od 12. januara 2006. godine, odbačen je zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH. U obrazloženju predmetnog rješenja je navedeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postupanje po zahtjevu apelanta. Navedeno je da član 60. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS, «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05) predviđa da pojedinac čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa Ustava FBiH povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda u skladu sa ovim zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita. Budući da se zahtjev apelanta odnosi na navodni višegodišnji nezakoniti rad Općine Novi Grad Sarajevo i odgovornih lica u Općini, a ne na konačni pojedinačni akt kakav ima u vidu citirana zakonska odredba, Kantonalni sud je zaključio da ne postoji osnovana pretpostavka za odlučivanje o podnesenom zahtjevu apelanta. Sud je dalje naveo da ukoliko se traži zaštita sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH u slučaju kada su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u organu uprave u zahtjevu je, u smislu člana 63. stav 2. ZUS, bilo neophodno navesti radnju, mjesto i vrijeme kada je učinjena, organ odnosno pravno lice kod kojeg je ta radnja učinjena, podatke o službenom licu odnosno odgovornom licu koje je to učinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ograničenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom. Kako zahtjev apelanta ne sadrži naprijed navedeno, Kantonalni sud je naveo da po takvom zahtjevu nije ni mogao postupati. U pogledu zahtjeva apelanta da se njegov predmet iz nadležnosti organa uprave jedne općine dostavi na nadležnost drugoj, Kantonalni sud je naveo da nije nadležan za to, kao i da ne postoji zakonska osnova da odlučuje o takvom zahtjevu apelanta.

4. Apelant smatra da su osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđena njegova prava iz člana II/3.a), b), c), d), e), f), g), h), i), j), k), l) i m) Ustava Bosne i Hercegovine. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome da je Kantonalni sud, postupajući po njegovom zahtjevu za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH, proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je rješenjem, broj: 009-0-U-06-000 013 od 12. januara 2006. godine, odbacio zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH, navodeći da isti nije podnesen u skladu sa čl. 60. i 63. stav 2. ZUS. Ustavni sud konstatuje da je odredbama člana 60. ZUS propisano da pojedinac čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa Ustava FBiH povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda u skladu sa navedenim zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita. Također, odredbama člana 63. stav 2. ZUS propisano je da se u zahtjevu za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH zbog nezakonite radnje službenog lica navodi: radnja, mjesto i vrijeme kada je učinjena, organ odnosno pravno lice kod kojeg je ta radnja učinjena, podaci o službenom licu odnosno odgovornom licu koje je to učinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ograničenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom.

8. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH, donio odluku da u skladu sa odredbom člana 63. stav 2. ZUS, odbaci predmetni zahtjev apelanta iz razloga što nisu ispunjene procesne pretpostavke za postupanje po predmetnom zahtjevu. S obzirom da Kantonalni sud nije meritorno odlučivao o apelantovom zahtjevu za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH, već je isti odbacio zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-350/06 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio