Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2278/07 (B. K.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2278/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2278/07, rješavajući apelaciju Branka Košćuka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Košćuka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 145 od 25. maja 2007. godine, presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-06-000 285 od 13. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću, broj Rs-948/04 od 13. februara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Košćuk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjih Rankovića, Teslić, podnio je 4. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-
07-000 145 od 25. maja 2007. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-06-000 285 od 13. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-948/04 od 13. februara 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-948/04 od 13. februara 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta protiv AD «Teslić – prevoz» iz Teslića (u daljnjem tekstu: tuženi), kojim je tražio da se poništi rješenje tuženog, broj 122/04 od 8. marta 2004. godine o prestanku radnog odnosa, te da se obaveže tuženi da apelanta vrati na rad i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa.
3. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 285 od 13. novembra 2006. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv presude Osnovnog suda, broj Rs-948/04 od 13. februara 2006. godine.
4. Apelant je protiv presude Okružnog suda, 013-0-Gž-06-000 285 od 13. novembra 2006. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 145 od 25. maja 2007. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena, uz obrazloženje da je odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03 i 74/05) predviđeno da revizija nije dozvoljena budući da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom predmetu apelant u tužbi u kojoj se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, vrijednost spora označio na iznos od 100,00 KM, a kako prvostepeni sud nije prema ovlaštenju iz člana 321. stav 3. ZPP provjeravao tačnost označene vrijednosti predmeta spora, u parnici je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelant označio u tužbi na iznos od 100,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da predmet spora u ovoj pravnoj stvari koji se odnosi na zahtjev apelanta za zaštitu prava iz radnog odnosa, nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav
3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 145 od 25. maja 2007. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 285 od 13. novembra 2006. godine. S obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila nedjelotvoran pravni lijek, pa proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 285 od 13. novembra 2006. godine.
10. S obzirom na to da je apelantu 17. novembra 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 285 od 13. novembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. augusta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović