Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1359/06 (D. G.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1359/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-1359/06 rješavajući apelaciju Dragice Gverić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Gverić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Kž-

06-000-057 od 21. aprila 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj K-118/02 od 23. novembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Gverić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, podnijela je, 8. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-06-000-057 od 21. aprila 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-

118/02 od 23. novembra 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj K-22/02 od 25. marta 2002. godine, optuženi Suad Čolić oslobođen je optužbe da je počinio krivično djelo – oštećenje tuđe stvari iz člana 281. stav 1. Krivičnog zakona FBiH. Na osnovu člana 101. stav 3. Zakona o krivičnom postupku FBiH apelantica, kao oštećena strana, je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu. Rješavajući po žalbi Općinskog tužioca u Tešnju i apelantice kao oštećene protiv navedene presude, Kantonalni sud je donio rješenje, broj Kž-256/02 od 9. jula 2002. godine, kojim je navedenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

3. Općinski sud, odlučujući u ponovnom postupku, donio je osporeno rješenje, broj K-118/02 od 23. novembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-06-000-

057 od 21. aprila 2006. godine, a kojim je obustavljen krivični postupak pokrenut protiv optuženog Suada Čolića usljed apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja.

4. Apelantica se žali na «nezakonito vođenje krivičnog postupka» i smatra da nije moglo doći do apsolutne zastare krivičnog gonjenja u konkretnom predmetu. Navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Konvencija). Takođe, apelantica smatra da je u konkretnom predmetu povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Sporno pitanje u konkretnom slučaju je da li je osporenim rješenjima Kantonalnog i Općinskog suda, kojim je obustavljen krivični postupak protiv optuženog lica, povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na apelanticu.

7. U krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije garantuje zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana

6. Evropske konvencije.

8. Iz navedenog proizilazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjima odlučivalo o krivičnom gonjenju trećeg lica, te da se postupak nije odnosio na imovinska prava apelantice (vidi Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1359/06 (D. G.) | Sudska praksa | Aktio