Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2480/07 (H. M.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

  • Državljanstvo
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2480/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2480/07, rješavajući apelaciju Hanouf Mounira, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hanouf Mounira, podnesena protiv postupka Državne granične policije Bosne i Hercegovine kojim mu je, 8. augusta 2007. godine, oduzeta putna isprava, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Hanouf Mounir (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Ilidže, podnio je, 5. septembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv postupka Državne granične policije Bosne i Hercegovine kojim mu je, 8. augusta 2007. godine, oduzeta putna isprava. U apelaciji, apelant je predložio Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom bi se naložilo Državi Bosni i Hercegovini da mu vrati oduzetu putnu ispravu Bosne i Hercegovine, broj 4809675 i ličnu kartu broj 05 CTJ 3937 i omogući nesmetanu slobodu kretanja..

2. Apelant, kao državljanin Alžira, je rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova RBIH, broj 07/2-204-475 od 28. marta 1995. godine, primljen u državljanstvo Republike Bosne i Hercegovine.

3. Rješenjem Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana (u daljnjem tekstu: Komisija), broj UP-01-07-373-2/06 od 14. novembra 2006. godine, apelantu je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant, presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kž-222/02 osuđen za kazneno djelo nabavke vatrenog oružja kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, kao i da je presudom Općinskog suda II Sarajevo, broj K-88701 od 18. aprila 2001. godine, na temelju člana 351. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca uslovno na jednu godinu. Provjerom broj 08-7842/06 od 6. novembra 2006. godine koju je provela Obavještajno sigurnosna agencija BiH utvrđeno je da se apelant bavi ilegalnom nabavkom oružja i da je povezan sa određenim terorističkim grupacijama, te da su takve aktivnosti ocijenjene kao opasnost po sigurnost BiH i njene vitalne interese. Uvidom u potvrdu broj 01-02-94/94 od 24. augusta 1994. godine izdatu od Ratnog Predsjedništva općine Tešanj utvrđeno je da je apelant bio angažiran kao instruktor vojnih snaga, a što je u suprotnosti sa odredbama člana 3. Aneksa 1A Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH - Sporazum o vojnim aspektima mirovnog sporazuma, kojim je propisano da će počev od stupanja na snagu tog aneksa, sve snage BiH koje nisu lokalnog porijekla, bilo da jesu ili nisu pravno ili vojno potčinjene Republici BiH, Federaciji BiH ili Republici Srpskoj biti povučene zajedno sa svojom opremom sa teritorije BiH, u roku od 30 dana. Pored toga propisano je da će naročito sve strane snage uključujući individualne savjetnike, borce za slobodu, instruktore, dobrovoljce i osobe iz susjednih zemalja biti povučene sa teritorije BiH. Imajući u vidu navedeno Komisija je na osnovu provedenog postupka utvrdila da je apelant prekršio odredbe izjave o lojalnosti, odnosno da je pravosnažno osuđivan, kao i odredbe Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH u dijelu koji se odnosi na Aneks 1A, član 3, te je sukladno članu 23. stav 5. Zakona o državljanstvu BiH («Službeni glasnik BiH», broj 82/05) utvrdila da su se stekli uslovi za oduzimanje državljanstva apelantu.

4. Protiv navedenog rješenja Komisije, koje je konačno u upravnom postupku, apelant je, 10. januara 2007. godine, podnio tužbu koja je kod Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) zavedena pod brojem U-10/07.

5. Presudom Suda BiH broj U-10/07 od 19. juna 2007. godine tužba apelanta se uvažava, osporeno rješenje Komisije broj UP-01-07-373-2/06 od 14. novembra 2006. godine poništava i predmet se vraća Komisiji na ponovni postupak. U obrazloženju je navedeno da je Komisija prekoračila zakonom propisana ovlaštenja time što je osporenim rješenjem apelantu oduzela državljansvto iz razloga propisanih članom 23. stav 5. Zakona o državljanstvu, pa je time počinjena povreda pravila postupka koja bitno utiče na pravilnost rješenja, jer je odlučivala o oduzimanju državljanstva za što nije bila nadležna i ovlaštena u postupku revizije odluka o naturalizaciji. Za oduzimanje državljanstva iz razloga navedenih u članu 23. stav 5. Zakona o državljnstvu nadležno je Ministarstvo civilnih poslova BiH.

6. Apelant je dopisom od 18. augusta 2007. godine od Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine zahtjevao vraćanje putne isprave i lične karte, pozivajući se na okolnost da je apelant državljanin BiH, jer je Sud BiH svojom presudom poništio rješenje Komisije o oduzimanju državljanstva i naredio ponovni postupak pred Komisijom.

7. Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine je dopisom, broj 05-30-4049/07 od 29. augusta 2007. godine, obavjestilo apelanta da je nakon prijema zahtjeva apelanta, zaprimilo kompletan spis predmetnog zahtjeva, da je postupak rješavanja po zahtjevu u toku, te da će po okončanju postupka apelant biti blagovremeno obaviješten o njegovom zahtjevu za povrat putne isprave.

8. U apelaciji apelant navodi da mu je putna isprava oduzeta, iako je presudom Suda BiH poništeno rješenje Komisije o oduzimanju državljanstva.. Smatra da je na taj način on i dalje državljanin Bosne i Hercegovine i da mu je putna isprava nezakonito oduzeta u postupku u kojem nije imao pravo ulaganja pravnog lijeka. Time mu je onemogućeno, navodi apelant, da se slobodno kreće i posjeti svoju porodicu. Ističe da su u odnosu na njega povrijeđena sljedeća prava: pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem popstupanju ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao i pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;»

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju, presudom Suda BiH broj U-10/07 od 19. juna 2007. godine poništeno je rješenje Komisije, broj UP-01-07-373-2/06 od 14. novembra 2006. godine, kojim je apelantu bilo oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine koje je stekao rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH, broj 07/2-204-475 od 28. marta 1995. godine i predmet je vraćen Komisiji na ponovni postupak u skladu s zakonom. Postupajući po apelantovom zahtjevu za povrat putne isprave od 18. augusta 2007. godine, Ministarstvo civilnih poslova BiH je dopisom, broj 05-30- 4049/07 od 29. augusta 2007. godine, obavijestilo apelanta da je 29. augusta 2007. godine zaprimilo kompletan spis predmeta, da je u toku postupak rješavanja po zahtjevu, te da će apelant blagovremeno biti obaviješten o odluci Ministarstva.

12. Iz izloženog nedvosmisleno proizilazi da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Ministarstvom civilnih poslova BiH i da konačna odluka nije donesena, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2480/07 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio