Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2018/06 (M. J.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2018/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2018/06, rješavajući apelaciju Milana Jovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Jovanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1200/05 od 11. maja 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1027/04 od 26. maja 2005. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P.2857/03 od 21. maja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Kemal Sejfulović iz Tuzle, podnio je, 12. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1200/05 od 11. maja 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1027/04 od 26. maja 2005. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P.2857/03 od 21. maja 2004. godine.
2. Općinski sud je presudom, broj P.2857/03 od 21. maja 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1027/04 od 26. maja 2005. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev radi utvrđenja sticanja prava na zakonito useljenje u stan koji se nalazi u Tuzli i poništenja odluke o dodjeli tog stana trećoj osobi.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-1200/05 od 11. maja 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da je nedopuštena s obzirom da naznačena vrijednost spora ne prelazi iznos od 10.000 KM u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03). Vrhovni sud je, također, zaključio da nije našao da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da stoga revizija nije dopuštena niti u smislu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
6. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda od 11. maja 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1027/04 od 26. maja 2005. godine koju je apelant primio 10. juna 2005. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. jula 2006. godine godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović