Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2134/06 (M. B.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2134/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2134/06, rješavajući apelaciju Manje Bošnjak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Manje Bošnjak podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Gž-

06-000265 od 1. juna 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj DN:1470/02 od 29. novembra 2005. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Manje Bošnjak podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Gž-

06-000265 od 1. juna 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj DN:1470/02 od 29. novembra 2005. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Manja Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, podnijela je, 13. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-000265 od 1. juna 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj DN:1470/02 od 29. novembra 2005. godine.

2. Općinski sud je rješenjem, broj DN:1470/02 od 29. novembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-000265 od 1. juna 2006. godine, odbio apelanticin prijedlog za zabilješku spora na poslovnom prostoru u Mostaru u Ulici Zrinski Frankopana broj 23. u dijelu suterena zgrade izgrađene na građevinskom zemljištvu označenom kao k.č. 2547 dio k.o. Mostar (u daljnjem tekstu: sporna zgrada) – do okončanja spora, kao i predbilježbu prvenstvenog reda za upis vlasništva sa 1/1 dijela bez tereta na poslovnom prostoru u dijelu suterena navedene zgrade u korist apelantice. U obrazloženju rješenja navedeno je da u zemljišnoj knjizi nije upisana sporna zgrada u kojoj se nalazi poslovni prostor, odnosno da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu, zbog čega nije moguće izvršiti traženu zabilježbu odnosno predbilježbu. Također je navedeno da apelantica rješenjem ne gubi pravo na uknjižbu, nego iste prijedloge za uknjižbu može ponovo podnijeti kada investitor uplani spornu zgradu i etažira je.

3. Apelantica je navela da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Ustavni sud će prvo razmotriti apelanticine navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

5. Pitanje na koje Ustavni sud treba dati odgovor u konkretnom slučaju je da li je apelacija prihvatljiva sa stanovišta primjene garancija prava na pravično suđenje. Primjenjivost se određuje ogovorom na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih rješenja odlučivalo o apelanticinim građanskim pravima i obavezama, odnosno da li je postupak donošenja osporenih rješenja bio odlučujući za njena građanska prava i obaveze. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za upis zabilježbe spora nije postupak kojim se određuju građanska prava i obaveze, jer zabilježba spora u zemljišnim knjigama u pogledu određenih nekretnina, čak i kada se ostvare uslovi za upis, ne daje nosiocu prava upisa bilo kakva vlasnička prava na nekretninama. (vidi, mutatis mutandis, odluku Ustavnog suda, broj AP-1489/05 od 9. maja 2006. godine). Ustavni sud smatra da se analagno ova praksa može primjeniti i na apelanticin slučaj kako u pogledu dijela rješenja kojim se odbija zahtjev za zabilježbu spora, tako i u odnosu na odbijanje zahtjeva za predbilježbu prava vlasništva, jer se ni jednom od ta dva dijela postupka nisu utvrđivala njena građanska prava i obaveze, niti su bili odlučujući za njena građanska prava i obaveze. Iz navedenog proizilazi da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi na konkretan slučaj, te da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud će, dalje, razmotriti apelanticin navod o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da apelantica ima ekonomski interes koji se može okarakterisati kao imovina u smislu člana 1. Protkola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obziom da je dugogodišnji korisnik nekretnina u vezi sa kojima je pokrenula spor čiju je zabilježbu, odnosno predbilježbu, tražila. Međutim, osporena rješenja ne predstavljaju mješanje u to njeno pravo jer se u postupku donošenja rješenja ni na koji način nije odlučivalo o njenoj „imovini“ nego se o imovini udlučuje u sporu čiju je zabilježbu tražila, a koji je u toku ped redovnim sudovima. Proizilazi da je apelacija, u ovom dijelu, očigledno (prima facie) neosnovana.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2134/06 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio