Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2339/06 (Nova banka A.D. Bijeljina Filijala Tuzla)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2339/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2339/06, rješavajući apelaciju Nove banke A.D. Bijeljina Filijala Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nove banke A.D. Bijeljina Filijala Tuzla podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj U. 337/05 od 31. maja 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-372/04 od 21. septembra 2004. godine i rješenja Kantonalnog ureda u Tuzli Porezne uprave Federacije BiH, broj 10-3/01-15-2979-1/2003 od 15. decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nova banka A.D. Bijeljina Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Rizah Uljić, advokat iz Tuzle, podnijela je 3. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U. 337/05 od 31. maja 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministartsvo finansija), broj 07-15-372/04 od 21. septembra 2004. godine i rješenja Kantonalnog ureda u Tuzli Porezne uprava Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-3/01-15-2979-1/2003 od 15. decembra 2003. godine.
2. Porezna uprava je rješenjem, broj 0-3/01-15-2979-1/2003 od 15. decembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva finansije, broj 07-15-372/04 od 21. septembra 2004. godine, odbila kao neosnovan apelantov prigovor protiv zapisnika o inspekcijskom nadzor u kojem je konstatovano nepoštivanje odredaba član 19. Zakona o poreznoj upravi („Službene novine Federacije BiH“, broj 33/02) prilikom otvaranja pojedinih transakcijskih računa i Uputstva o otvaranju i zatvaranju računa za obavljanje platnih transakcija i vođenje evidencije („Službene novine Federacije BiH“, broj 55/00). U postupku inspekcije su utvrđeni određeni propusti banke u pogledu rokova za prijavu otvorenih transakcijskih računa Poreznoj upravi, te otvaranja žiro računa bez predočenih dokumenata Porezne uprave o registraciji poreznih obveznika. U navedenim rješenjima nema naloga u pogledu otklanjanja utvrđenih nepravilnosti nego se samo radilo o konstatovanju zatečenog stanja. Apelant je protiv drugostepenog rješenja pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom.
3. Kantonalni sud je rješenjem, broj U. 337/05 od 31. maja 2006. godine, odbacio apelantovu tužbu. U obrazloženju presude je navedeno da je članom 8. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, broj 9/05) propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a da je upravni akt u smislu tog zakona akt kojim nadležni organ riješava o pravu ili obavezi pojedinca ili pravne osobe u nekoj upravnoj stvari. Nadalje je navedeno da, s obzirom da je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja kojim su konstatovane određene nepravilnosti u otvaranju računa i nepostupanju po rješenjima Porezne uprave, a ne radi se o nepravilnostima u pogledu obračuna, evidentiranja ili plaćanja javnih prihoda, osporeno rješenje se ne može smatrati upravnim aktom u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima.
4. Apelant je naveo da se ne može složiti sa stavom Kantonalnog suda da osporeno rješenje ne predstavlja upravni akt u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima, i da je takvim stavom suda onemogućen u pokretanju upravnog spora čime je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Iz navoda u apelaciji proizilazi da se apelant žali na nemogućnost pristupa sudu s obzirom na odluku Kantonalnog suda kojom se odbacuje njegova tužba u upravnom sporu. Ustavni sud podsjeća da je, iako nije eksplicitno naveden u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na pristup sudu jedan je od temeljnih principa pravičnog suđenja. Ono podrazumjeva pravo svakoga da o njegovim građanskim pravima i obavezama odluči sud ili tribunal (vidi, inter alia, presudu Evropskog suda za ljudska prava, Kruez protiv Poljske od 19. juna 2001. godine). Dakle, da bi se neko pozvao na povredu prava na pristup sudu to može učiniti samo u vezi sa postupkom u kojem su se utvrđivala njegova građanska prava i obaveze, odnosno koji je odlučujući za ostvarenje njegovih prava i obaveza, u smislu tumačenja koje ovi pojmovi imaju po članu 6. stav 1. Evropske konvencije(vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, stav 94; Konig protiv Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, st. 88-90 i H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
7. U postupku po apelantovom prigovoru na zapisnik Porezne uprave konstatovane su određene nepravilnosti kod apelantovog vođenja poslova u vezi sa transakcijskim računima, ali osporenim rješenjima se nije odlučivalo o nekom apelantovom pravu niti su mu nametnute neke obaveze. Zbog toga u apelantovom slučaju nisu ni primjenjive garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a tako ni pravo pristupa sudu. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom konktekstu, ne pruža širi obim zaštite. Slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović