Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2481/06 (Z. D.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2481/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2481/06, rješavajući apelaciju Zdravka Dabića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Dabića podnesena protiv akta Uprave za administraciju i podršku Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzula, broj 08-03/1-1-04.8-219/06-DO od 15. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Dabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, podnio je 21. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv akta Uprave za administraciju i podršku Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzla (u dalnjem tekstu: MUP Tuzla), broj 08-03/1-1-04.8-219/06-DO od 15. maja 2006. godine.
2. Apelant je 9. maja 2003. godine podnio zahtjev Policijskoj upravi u Banovićima za vraćanje pištolja marke "Crvena zastava" 7.65 mm, koji mu je navodno oduzet 9. juna 1992. godine. Kako nije bilo nikakvog odgovora na zahtjev, apelant je 21. januara 2006. godine podnio urgenciju, kojom je tražio da se postupi po njegovom zahtjevu.
3. MUP Tuzla je aktom, broj 08-03/1-1-04.8-219/06-DO od 31. januara 2006. godine, obavijestio apelanta da nije u mogućnosti rješavati zahtjev apelanta za povrat oružja, odnosno naknadu štete, s obzirom da nije dostavio podatke o oružju čiji povrat traži, kao ni dokaz da je isto odluzeto. MUP Tuzla je novim aktom, broj 08-03/1-1-04.8-219/06-DO od 15, maja 2006. godine, obavjestio apelanta da je izvršena potraga za vatrenim oružjem, te da je utvrđeno da se isto ne potražuje na području BiH.
4. Apelant je naveo da je odbijanjem MUP-a Tuzla da mu vrati njegov pištolj povrijeđeno njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. S obzirom da je apelant ishodio samo akt MUP-a Tuzla kojim se obavještava da njegov pištolj ne može biti nađen na području BIH i da se nakon toga odmah obratio Ustavnom sudu, on nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda. Apelant je povrat pištolja ili naknadu štete u slučaju nemogućnosti povrata mogao tražiti pred redovnim sudom, a tek nakon toga se obratiti Ustavnom sudu. Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog čega se apelacija ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović