Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2484/06 (DOO «Stam Petrović»)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Porez
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2484/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici koja je održana 18. oktobra 2007. godine u predmetu broj AP 2484/06, rješavajući apelaciju DOO «Stam Petrović» Pale, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija DOO «Stam Petrović» Pale koja je podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-304/03 od 7. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO «Stam Petrović» Pale (u daljnjem tekstu: apelant) kog zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnio je 21. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-304/03 od 7. juna 2006. godine.
2. Rješenjem Poreske uprave, Područni centar Istočno Sarajevo, broj 07/0702-
050-70-137-1/02 od 18. jula 2002. godine apelantu je naloženo da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koje se odnose na obračun i neplaćanje poreskih obaveza, izvrši uplatu poreza shodno vrstama prihoda koje su navedene u tački 1 izreke rješenja, u ukupnom iznosu od 61.949,46 KM, u roku od deset radnih dana od dana uručenja rješenja. Tačkom 3 izreke utvrđeno je da će, ukoliko apelant u roku koji mu je ostavljen ne plati obavezu koja je utvrđena, ona će da bude uvećana za 10% i troškove prinudne naplate u visini od 5%, a tačkom 4 izreke navedeno je da će apelant, na iznos obaveza koji ne bude plaćen u roku koji je ostavljen, da bude dužan da plati i kamatu prema stopi od 0,1% od dana utvrđivanja obaveza shodno rješenju, pa do plaćanja. U obrazloženju rješenja navedeno je da je izvršena kontrola obračunavanja i plaćanja apelantovih poreskih obaveza za obračunski period od 1. avgusta 1999. godine do 30. juna 2002. godine o čemu je sačinjen zapisnik kojim su utvrđene nepravilnosti u poslovanju (nije izvršena uplata poreza na promet usluga, na promet za željeznicu, uplata poreza na platu, doprinose...) radi čijeg otklanjanja su dati nalozi koji su navedeni u izreci rješenja. Kontrolom je između ostalog utvrđeno da je apelant u periodu od 30. avgusta do 21. septembra 1999. godine u više navrata iz blagajne podizao gotovinu u ukupnom iznosu od 35.000,00 KM.
3. Poreska uprava Republike Srpske - Odbor za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: tužena) je Rješenjem broj 01/0104/450-554/02 od 10. februara 2003. godine djelimično uvažila apelantovu žalbu pa je prvostepeno rješenje poništeno u dijelu u kom je apelantu naloženo da uplati, shodno osnovu sredstava solidarnosti, iznos od 700,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepeno rješenje ostalo neizmijenjeno.
4. Vrhovni sud Republike Srpske je, odlučujući u upravnom sporu, donio Presudu broj U-304/03 od 7. juna 2006. godine kojom je odbio apelantovu tužbu protiv akta tužene broj 01/0104/450-554/02 od 10. februara 2003. godine, kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da se tužena pravilno pozvala na odredbu člana 3 Zakona o porezu na dohodak građana, jer sredstva koja je apelant podigao iz blagajne preduzeća predstavljaju lična primanja koja nisu opravdana ispravama koje su vjerodostojne, niti su vraćena u blagajnu. Dalje je navedeno da se porez na lična primanja plata po odbitku od svakog prihoda koji je pojedinačno ostvaren, a apelant ga za svaki pojedinačno isplaćeni prihod obračunava, obustavlja i isplaćuje na propisane račune u momentu isplate prihoda. Sud je naveo da je apelant bio dužan da na propisane račune plati porez na lična primanja kao i doprinose koji su propisani Zakonom o doprinosima, a budući da to apelant nije učinio sud je zaključio da je osporena odluka tužene i odluka prvostepenog organa donesena uz pravilnu primjenu prava.
5. Apelant smatra da mu je odlukom koja je osporena povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer apelant smatra da u konkretnom slučaju nije mogao da se primijeni Zakon o porezu na dohodak građana.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom.»
7. Konkretan slučaj tiče se apelantove obaveze da uplati javne prihode shodno osnovu poreskih obaveza koje su propisane poreskim zakonodavstvom. Ustavni sud konstatuje da je u ovom slučaju predmet postupka utvrđivanje apelantovih javno-pravnih, a ne građanskih obaveza. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na svoju ustaljenu sudsku praksu i praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi Odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da apelant, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz javnog (poreskog) zakonodavstva, ne može da se poziva na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, sem ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe tog prava. Budući da u konkretnom slučaju Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba niti proizvoljnost u primjeni prava, slijedi da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Apelant dalje navodi da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije u njegovoj nadležnosti da ispituje ispravnost primjene pozitivno-pravnih propisa (u ovom slučaju poreskog zakona) nižestepenih sudova i upravnih organa, već da je to zadatak upravo tih sudova i organa vlasti. Sem toga, Ustavni sud je i ranije zauzeo stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u javnom pravu, kao u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 8/02). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi moraju da se odbace kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu s članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije
Faris Vehabović Valerija Galić