Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2682/06 (L. K.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2682/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2682/06, rješavajući apelaciju Ljubomira Krzmana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubomira Krzmana, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1197/05 od 1. avgusta 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-896/04 od 30. juna 2005. godine i presude Općinskog suda u Mostaru, broj P-1021/00-I od 16. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubomir Krzman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa advokat Nikica Vučina, podnio je 19. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1197/05 od 1. avgusta 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-896/04 od 30. juna 2005. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1021/00-I od 16. jula 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 3. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-1021/00-I od 16. jula 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta i Krste Mandića (u daljem tekstu: drugotužitelj), kojim su tražili da sud utvrdi da su po osnovu dosjelosti postali suvlasnici nekretnina, preciznije označenih u izreci presude, koje pravo su im tuženici Radmilo Trifković i drugi (ukupno sedam tuženih) dužni priznati i trpiti da se apelant i drugotužitelj uknjiže sa suvlasničkim dijelom tuženika, uz istovremeno brisanje njihovih prava iz zemljišnjih knjiga i obavezu prvotuženog i drugotuženog da apelantu i drugotužitelju naknade troškove sudskog postupka, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-896/04 od 30. juna 2005. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i drugotužitelja i potvrđena prvostepena presuda. Žalba prvotuženog i drugotuženog je odbačena kao nedopuštena te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-1197/05 od 1. avgusta 2006. godine, a ne kako apelant pogrešno navodi presudom, odbacio reviziju apelanta i drugotužitelja. Sud je konstatirao da, prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), revizija protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. a da je ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčano potraživanje mjerodavna, u smislu člana 321. stav 2. ZPP, vrijednost spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, s tim što se kao vrijednost spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva. Sud je naveo da naknadno označena vrijednost spora u podnesku od 16. aprila 2004. godine na iznos od 10.100,00 KM nije od uticaja na dopuštenost revizije u konkretnom slučaju budući da su apelant i drugotužitelj u tužbi kao vrijednost spora označili iznos od 3.000,00 KM, a koja vrijednost spora dakle ne prelazi iznos za dopuštenost revizije, pa je Vrhovni sud primjenom člana 247. ZPP reviziju apelanta i drugotužitelja odbacio.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-1197/05 od 1. avgusta 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-896/04 od 30. juna 2005. godine, sa obrazloženjem da je revizija nedopuštena, budući da se u predmetnom sporu tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos te je mjerodavna vrijednost predmeta spora koja je navedena u tužbi a koja je u apelantovom slučaju ispod cenzusa za izjavljivanje revizije propisanog članom 237. ZPP. Imajući u vidu navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-896/04 od 30. juna 2005. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu 21. jula 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-896/04 od 30. juna 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. septembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović