Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1384/06 (D. V.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1384/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-1384/06, rješavajući apelaciju Danke Vujanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danke Vujanović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-173/05 od 28. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj Gž-401/04 od 16. septembra 2004.

godine i presude Općinskog suda u Livnu broj: P-223/03 od 4. maja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Danka Vujanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Mladen Marinčić, advokat iz Livna, podnijela je 11. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-173/05 od 28. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-401/04 od 16. septembra 2004. godine i presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj: P-223/03 od 4. maja 2004. godine. Apelantica je, 30. januara 2007. godine, dostavila Ustavnom sudu dopunu apelacije.

2. Presudom Općinskog suda broj: P-223/03 od 4. maja 2004. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda, broj Gž-401/04 od 16. septembra 2004. godine, odbijen je zahtjev apelantice za priznavanje prava vlasništva i uknjižbe.

3. Protiv drugostepene presude, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je osporenim rješenjem, broj Rev-173/05 od 28. februara 2006. godine, reviziju odbacio. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da u tužbi koju je apelantica podnijela radi priznanja prava vlasništva i uknjižbe nije naznačena vrijednost spora, te da je punomoćnik apelantice, tek na ročištu za glavnu raspravu od 27. februara 2003. godine, kao vrijednost spora označio iznos od 1.000 KM, a isti iznos je naznačen i u prvostepenoj presudi. S obzirom da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM, Vrhovni sud je zaključio da je revizija nedopuštena u smislu člana 247. stav 1. ZPP. Dalje, Vrhovni sud u obrazloženju navedenog rješenja navodi da je punomoćnik apelantice tek u reviziji označio vrijednost spora na iznos od 11.000 KM, što nije od uticaja za drugačije presuđenje, jer je isto u suprotnosti sa odredbom člana 321. st. 2. i 3. ZPP.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-173/05 od 28. februara 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-513/04 od 15. februara 2005. godine.

7. S obzirom na to da je navedena presuda Kantonalnog suda apelantici uručena prije 22. novembra 2004. godine, kada je apelantica izjavila reviziju, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. maja 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1384/06 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio