Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2377/06 (M. B.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2377/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2377/06, rješavajući apelaciju Milje Bilić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milje Bilić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-
000 361 od 7. jula 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-156/04 od 25. januara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju, broj P-1064/90 od 1. decembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milja Bilić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Bukovice, Doboj, podnijela je, 7. avgusta 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-
06-000 361 od 7. jula 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-156/04 od 25. januara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1064/90 od 1. decembra 2003. godine.
2. Osnovni sud je Presudom, broj P-1064/90 od 1. decembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-156/04 od 25. januara 2006. godine, odbio apelanticu sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se utvrdi da tuženi Pero Janković nije stekao pravo služnosti prolaza pješice, progona stoke i provoza svim vrstama vozila preko njene parcele označene sa k.č. broj 1215 «Bare» put bez oznake površine 110 m2, upisane u posjedovni list broj 25 kao posjed «Putevi» Velika Bukovica, kao i da se tuženom zabrani svaki dalji prolaz, progon stoke ili prevoz svim vrstama vozila preko predmetnog puta. Istovremeno je odbijen i eventualni tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je prestalo navedeno pravo služnosti na predmetnim nekretninama uz zabranu tuženom svakog daljeg korištenja tog prava preko navedenog poslužnog dobra.
3. Protiv drugostepene presude apelantica je izjavila reviziju koju je Vrhovni sud Rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 361 od 7. jula 2006. godine, odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelantica nakon stupanja na snagu važećeg Zakona o parničnom postupku, u skladu sa odredbom člana 454. navedenog zakona, uredila tužbu u smislu odredbe člana 53. Zakona o parničnom postupku i kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 10.000,00 KM. Na osnovu navedenog utvrđeno je da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju ne prelazi iznos od 10.000,00 KM zbog čega revizija nije dozvoljena na osnovu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud je cijenio apelanticinu reviziju i u smislu člana 237. stav
3. Zakona o parničnom postupku, te našao da suprotno apelanticinoj tvrdnji odlučivanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, kao i da nije od značaja za kreiranje sudske prakse niti za usvajanje određenog pravnog shvatanja koje je od značaja za jedinstvenu primjenu prava.
4. Apelantica navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda.
8. Na osnovu navedenog proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Okružnog suda, broj Gž-156/04 od 25. januara 2006. godine. S obzirom da je navedenu presudu Okružnog suda apelantica primila 10. februara 2006. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 7. avgusta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila Presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović