Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2507/06 (I. Š.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2507/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2507/06, rješavajući apelaciju Irfana Šabića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irfana Šabića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000175 od 6. juna 2006. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Kvl-06-000 003 od 27. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Irfan Šabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnio je, 25. avgusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000175 od 6. juna 2006. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Kvl-06-000003 od 27. februara 2006. godine. Apelant je 22. septembra 2006. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-63/03 od 21. juna 2004. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-323/04 od 29. septembra 2004. godine prvostepena presuda je preinačena u odluci o kazni tako da je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina.
4. Apelant je 12. januara 2006. godine podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka koji je Kantonalni sud, Rješenjem, broj 001-0-Kvl-06-000 003 od 27. februara 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-000175 od 6. juna 2006. godine, odbacio.
5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također navodi povredu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. II/1, II/2, II/3, II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud konstatuje da apelant sporava rješenja Kantonalnog i Vrhovnog suda koja su donesena u postupku po apelantovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog presudom Vrhovnog suda, broj Kž-323/04 od 29. septembra 2004. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak po zahtjevu za ponavljanje postupka tiče utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. I Ustavni sud je zauzeo isto stanovište u svojim ranijim odlukama (vidi odluku o prihvatljivosti Ustavnog suda, AP-563/05 od 28. juna 2005. godine).
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […].»
8. U konkretnom slučaju apelant je oglašen krivim za krivično djelo i osuđen presudom Kantonalnog suda, broj K-63/03 od 21. juna 2004. godine, koja je presudom Vrhovnog suda, broj Kž-
323/04 od 29. septembra, preinačena u odluci o kazni. U tom postuku se odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U postupku po apelantovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka se samo odlučivalo o podobnosti novih činjenica i novih dokaza da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka u smislu člana 343. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno nije se utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža šire garancije.
9. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbiti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U odnosu na ostale apelantove navode kako je Ustavni sud već utvrdio da se postupak povodom apelantovog zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka nije ticao utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta niti utvrđivanja bilo kojeg građanskog prava i obaveze, proizilazi da se i ostali apelantovi navodi moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović