Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2645/06 (R. A.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Radni odnos
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2645/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2645/06, rješavajući apelaciju Rasima Ališanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasima Ališanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1339/05 od 30. maja 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Rasim Ališanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je, 13. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Gž-
1339/05 od 30. maja 2006. godine.
2. Općinski sud I Sarajevo je Presudom, broj Pr-658/00 od 4. februara 2003. godine utvrdio da je apelant bio u radnom odnosu kod tuženog Federalnog ministarstva odbrane neprekidno u periodu od 1. januara 1998. godine pa do 21. jula 1998. godine, te da je tuženi dužan priznati i apelantu isplatiti iznos od 4.867,00 KM na ime neisplaćene plate za navedeni period sa zakonskim zateznim kamatama prema Zakonu o visini stope zatezne kamate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.020,00 KM.
3. Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu koju je Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) Presudom, broj Gž-1559/03 od 19. februara 2004. godine, usvojio, preinačio prvostepenu presudu i odbio apelantov tužbeni zahtjev.
4. Nezadovoljan presudom Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud Rješenjem, broj Rev-1339/05 od 30. maja 2006. godine, odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju Rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, koja se primjenjuje u konkretnom predmetu na osnovu odredbe člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku, revizija nije dopuštena u radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM. Kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 4.867,00 KM utvrđeno je da revizija nije dozvoljena.
5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je Vrhovni sud pogrešno primjenio odredbe ranijeg Zakona o parničnom postupku jer nije uzeo u obzir da je prvostepena presuda preinačena od strane Kantonalnog suda nakon stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku u kom slučaju je po mišljenju apelanta Vrhovni sud trebao primjeniti odredbu člana 456. stav 3, a ne odredbu člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-1339/05 od 30. maja 2006. godine. Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju prvostepena presuda preinačena presudom Kantonalnog suda, a ne ukinuta u kom slučaju bi se primjenjivala odredba člana 456. stav 3. važećeg Zakona o parničnom postupku kako to apelant navodi. Dakle u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku koju odredbu je Vrhovni sud primjenio prilikom donošenja osporenog rješenja.
9. Kako je već navedeno da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1559/03 od 19. februara 2004. godine. S obzirom da je navedenu Presudu Kantonalnog suda apelant primio prije 30. maja 2006. godine, kada je Vrhovni sud donio Rješenje kojim je revizija odbačena, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 13. septembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović