Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1787/06 (N. P.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Dom za ljudska prava
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1787/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-1787/06, rješavajući apelaciju Nenada Požeka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tač. 1. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Požeka podnesena protiv Odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu

Bosne i Hercegovine, broj CH/00/5444 od 11. januara 2006. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Požeka podnesena zbog nezadovoljavajućeg radno-pravnog statusa, otuđenja imovine i ometanja u nesmetanom korištenju i otkupu stana, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nenad Požek (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 19. juna 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija za ljudska prava), broj CH/00/5444 od 11. januara 2006. godine. Pored toga, apelant je podnio apelaciju i zbog nezadovoljavajućeg radno-pravnog statusa, otuđenja imovine i ometanja u nesmetanom korištenju i otkupu stana. Apelant je dopunio apelaciju 30. juna 2006. godine, 5. februara, 12. februara, 15. maja i 29. juna 2007. godine.

2. Odlučujući po prijavi apelanta koja se odnosila na povredu prava na rad, «nezakonito postupanje» u vezi sa njegovom krivičnom prijavom i «nezakonito postupanje» u vezi sa zaključivanjem ugovora o kreditu, Komisija za ljudska prava je Odlukom o prihvatljivosti, broj CH/00/5444 od 11. januara 2006. godine, navedenu prijavu proglasila neprihvatljivom u smislu člana VIII(2)(b) i (c) Sporazuma.

3. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom i postupanjem relevantnih organa učinjena povreda prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

4. Evropske konvencije. U apelaciji i dopuni apelacije apelant se žali na nezadovoljavajući radno-pravni status u Banci za obnovu i razvoj BiH dd Sarajevo u kojoj je zaposlen na poslovima rukovaoca kotlovskim postrojenjima, kao i na pljačkanje njegovog stana koji se nalazi u Sarajevu u Ulici Jezero broj 1, ometanje u korištenju i otkupu predmetnog stana.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st.1. i 4. tač. 1. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. st.1. i 4. tač. 1. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. «4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

5. Na osnovu člana XIV Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i u skladu sa Sporazumom između strana koji je potpisan 22. i 25. septembra 2003. godine Komisija je dobila mandat da odlučuje o prijavama podnesenim Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) do 31. decembra 2003. godine. U pogledu odluka Komisije, Ustavni sud naglašava, da su Ustav Bosne i Hercegovine i Sporazum o ljudskim pravima usvojeni istovremeno, 14. decembra 1995. godine, kao aneksi Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, pa treba smatrati da se odredbe ova dva aneksa dopunjuju. Iz ovog proizilazi da odredbe sadržane u Sporazumu o ljudskim pravima ne mogu biti u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dom je uspostavljen Aneksom VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava. Apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda ima za osnov član VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji mu omogućava jurisdikciju s obzirom na «odluku bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini». Značajno je da Ustav Bosne i Hercegovine upućuje na koncept «sud u Bosni i Hercegovini» ne samo u članu VI/3.(b), već i u članu VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda će biti konačne i obavezujuće. Slično, član XI/3. Sporazuma o ljudskim pravima ne predviđa da su odluke Doma predmet revizije, osim u nekim slučajevima od samog Doma, te su stoga konačne i obavezujuće. Kako su ove dvije odredbe bile usvojene u isto vrijeme, ispravno tumačenje mora biti da autori nisu imali namjeru da daju ni jednoj od ovih institucija nadležnost da revidira odluke one druge već, štaviše, smatraju da u pogledu pitanja ljudskih prava Ustavni sud i Dom treba da funkcionišu kao paralelne institucije, te da ni jedna od njih nije nadležna da se miješa u rad one druge, a da je u pojedinim slučajevima ostavljeno na raspolaganje podnosiocima zahtjeva da naprave izbor između alternativnih pravnih lijekova (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka broj U-7/98 od 26. februara 1999. godine). Stoga, slijedi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje u predmetnom slučaju.

7. U odnosu na apelantove navode koji se tiču njegovog radno-pravnog statusa u banci u kojoj je zaposlen, pljačkanja, ometanja u nesmetanom korištenju i otkupu stana, Ustavni sud naglašava da je nadležnost Ustavnog sud utvrđena članom VI.3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju iz same apelacije i dopuna apelacije Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant u pogledu pomenutih navoda vodio postupke pred relevantnim upravnim odnosno sudskim organima, te da je o navedenim pravnim pitanjima dobio presudu ili odluku bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini, koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda u skladu sa navedenim nadležnostima. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. st. 1. i 4. tač. 1. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1787/06 (N. P.) | Sudska praksa | Aktio