Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2340/06 (P. D.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2340/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2340/06, rješavajući apelaciju Pavla Dragičevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pavla Dragičevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

Rev-06-000 195, od 16. juna 2006. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-69/05, od 22. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Pavle Dragičević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, podnio je 4. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-Rev-06-000 195, od 16. juna 2006. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-69/05, od 22. novembra 2005. godine.

2. Predmetni slučaj tiče se tužbe apelanta protiv „IBC CERTISANA“ COMPANY radi isplate 8.000 njemačkih maraka uloženih po osnovu Ugovora o oročavanju sredstava radi proizvodnje uglja, sklopljenog 19. jula 1993. godine. Konačnom presudom Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-69/05, od 22. novembra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta. Revizija apelanta na ovu presudu odbačena je rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-Rev-06-000 195, od 16. juna 2006. godine, zbog neispunjavanja imovinskog cenzusa (10.000 konvertibilnih maraka – član 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03 i 74/05)) za izjavljivanje iste. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

5. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud, prije svega, napominje da je apelacija dozvoljena samo protiv tzv. „konačne“ odluke u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u procesnopravnom i materijalnopravnom smislu. Pri tome, podnosilac prijave mora imati dispoziciju korištenja pravnog lijeka, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što podnosilac prijave nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom (vidi, na primjer, Odluku o dopustivosti Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/01/7453, od 25. jula 2007. godine, tačka 18).

7. U principu, revizija u parničnom postupku je djelotvoran pravni lijek, samo ukoliko u konkretnom slučaju apelant ispuni sve zakonom propisane uslove (Odluka Ustavnog suda AP 1121/04, od 13. oktobra 2005. godine, tačka 21). U tom slučaju, rok od 60 dana za podnošenje apelacije teče od dana primitka revizione odluke. A contrario, ukoliko revizija nije dozvoljena, apelant je dužan da se obrati Ustavnom sudu u roku od 60 dana od dana primitka drugostepene, tj. pravosnažne sudske odluke (Odluka Ustavnog suda, AP 2684/06, od 5. juna 2007. godine, tačka 10). S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stavu 3. Zakona o parničnom postupku, tačno je da je apelant imao pravo da pokuša izdejstvovati meritornu odluku u revizionom postupku. Međutim, apelant je bio u obavezi da se, pored izjavljivanja revizije, paralelno obrati i Ustavnom sudu apelacijom, u roku od 60 dana od dana primitka drugostepene, tj. pravosnažne sudske odluke, s tim što je u obavezi da obavijesti Ustavni sud o izjavljenoj reviziji. Ustavni sud bi u tom slučaju odbacio apelaciju, kao preuranjenu, jer bi, u protivnom, donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Međutim, nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant bi imao mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj bi, u smislu člana 19. stava 3. Pravila Ustavnog suda, bio dužan, na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8.a) (ostale odluke), navesti i ovu odluku Ustavnog suda (praksa iz Odluke Ustavnog suda, AP 106/06, od 23. februara 2006. godine, tačka 9). U protivnom, tj. ako se ne podnese apelacija u roku od 60 dana od dana primitka drugostepene, tj. pravosnažne sudske odluke, apelant riskira da propusti rok za podnošenje apelacije od dana primitka drugostepene, tj. pravosnažne sudske odluke ukoliko Vrhovni sud Republike Srpske odbaci reviziju kao nedopuštenu, s obzraloženjem da nije našao razlog za primjenu izuzetka iz člana 237. stavu 3. Zakona o parničnom postupku. Konačno, odluka kojom sud odbaci reviziju kao nedopuštenu ne prekida rok od 60 dana utvrđenog članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi mutatis mutandis odluke Ustavnog suda, AP 32/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 7. i dalje; AP 509/04, od 23. jula 2004. godine, tačka 10. i dalje; AP 603/04, od 27. oktobra 2004. godine, tačka 8, stav 2).

8. Primjenjujući citiranu praksu na konkretan slučaju, Ustavni sud zaključuje da izjavljena revizija nije djelotvoran pravni lijek u smislu člana 237. stava 2. Zakona o parničnom postupku, jer apelantova tužba ne prelazi vrijednost 10.000 konvertibilnih maraka. Također, s obzirom da Vrhovni sud Republike Srpske nije razmatrao reviziju na osnovu člana 237. stava 3. Zakona o parničnom postupku, revizija se smatra nedjelotvornim pravnim lijekom. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je konačna odluka u ovom slučaju presuda Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-69/05, 22. novembra 2005. godine. Apelant je apelaciju uložio po proteku roka od 60 dana od dana dostave ove presude, jer je reviziona odluka (rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-Rev-06-000 195) donijeta već 16. juna 2006. godine, a apelacija je uložena 4. augusta 2006. godine. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-69/05, 22. novembra 2005. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2340/06 (P. D.) | Sudska praksa | Aktio