Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2365/06 (Z. L.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Radni odnos
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Otkaz
  • Disciplinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2365/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2365/06, rješavajući apelaciju Zufera Lušija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zufera Lušija podnesena protiv presude Kantonalnog suda Zenica, broj 004-0-Gž-06-000 951, od 30. maja 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zufer Lušija (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, zastupan po Anti Petrušiću, advokatu iz Zenice, podnio je 8. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Zenica, broj 004-0-Gž-06-000 951, od 30. maja 2006. godine.

2. Odlukom poslodavca apelanta, „Autoremonta“ d.d. Zenica, broj 111/05, od 22. februara 2005. godine, apelantu je dat otkaz ugovora o radu, kao „čuvaru“, zbog povrede člana 58. tačke 9. Pravilnika o radu poslodavca (neopravdani izostanci s posla). Apelantu se stavilo na teret, inter alia, da neopravdano nije dolazio na posao 4 dana (30. januara, 14, 16. i 18. februara 2005. godine). Prigovor apelanta da mu nisu obezbijeđeni uslovi za rad nisu prihvaćeni. Protiv Odluke o otkazu Ugovora o radu apelant je pokrenuo parnični postupak. Konačnom odlukom Kantonalnog suda Zenica, broj 004-

0-Gž-06-000 951, od 30. maja 2006. godine, potvrđena je odbijajuća presuda prvostepenog suda. Kantonalni sud je, na osnovu provedenog vještačenja, utvrdio da je poslodavac napravio niz propusta u vezi sa apelantom i njegovim radnim mjestom (utvrđivanja zdravstvenog stanja apelanta, obučenost na radu), ali da ti propusti nisu takve prirode da su mogli opravdati „samovolju“ apelantu u vezi sa nedolascima na radno mjesto i neizvršavanjem svojih radnih obaveza i zadataka. Apelantu je, također, stavljeno na teret da ove primjedbe nije iznio inspekciji rada, koja bi, nakon provedenog postupka, po potrebi, naložila poslodavcu otklanjanje nedostataka. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 13. Evropske konvencije. Nadalje, apelant smatra da su povrijeđena njegova prava iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te navodi povredu odredaba Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu, kao i Zakona o parničnom postupku.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

4. Ustavni sud konstatuje da je apelant imao, pored kontradiktornog postupka pred poslodavcem, postupak pred dvije sudske instance. Apelant je iznio svoju odbranu, a sud je, cijeneći sve dokaze, pojedinačno i u uzajamnoj vezi, donio predmetne presude. Ustavni sud ne smatra da je u predmetnom postupku došlo do bilo kakve procesne situacije koja bi postupak činila nepravičnim. Sudovi nisu arbitrarno utvrdili činjenično stanje niti su arbitrarno primijenili relevantne zakonske propise. Ustavni sud podržava stav nižestepenih sudova da apelant nije mogao, bez obzira na propuste poslodavca, da primjeni samovolju nedolaska na posao, već je morao koristiti formalna sredstva rješavanja tih problema (zahtjev poslodavcu, inspekciji rada, itd), jer su sudovi utvrdili da ovi propusti nisu direktno ugrožavali apelanta što bi, u tom slučaju, opravdavalo upotrebu instituta „samopomoći“. Ustavni sud ukazuje da je apelant, nakon prvog neopravdanog nedolaska na posao, upozoren od strane poslodavca, međutim, uprkos tome, to se nastavilo što je prouzrokovalo disciplinski postupak i otkaz radnog odnosa.

5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ne nalazi niti jedan razlog koji bi potvrdio opravdanost apelantovih navoda, kojima ukazuje na povredu prava iz član II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 13. Evropske konvencije, kao ni njegovih prava čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2365/06 (Z. L.) | Sudska praksa | Aktio