Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2424/06 (R. K.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Javna rasprava
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2424/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2424/06, rješavajući apelaciju Rajka Kacmana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Kacmana podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj U-791/05, od 9. juna 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Rajko Kacman (u daljnjem tekstu: apelant), iz Dervente, podnio je 16. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj U-791/05, od 9. juna 2006. godine.
2. Apelant je podnio molbu Komandi garnizona Derventa za rješavanje stambenog pitanja. Konačnom Presudom Okružnog suda u Banja Luci, broj U-791/05, od 9. juna 2006. godine apelant je odbijen sa molbom iz razloga što nije ispunio propisane uslove za rješavanje stambenog pitanja – apelant se nije, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i MO RS („Službeni glasnik RS“ broj 58/02; stupio na snagu 28. septembra 2002. godine), opredijelio da živi u Republici Srpskoj, kao jednom od tri uslova, koji moraju kumulativno biti ispunjeno kako bi se meritorno raspravljalo o podnesenoj molbi.
3. Apelant se žali na povredu svoga prava na pravično suđenje iz člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. stav 1. Evropske konvencije za ljudska prava i temeljne slobode (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koji vidi u činjenici da o njegovoj molbi nisu odlučivali, na nivou upravnog postupka, zakonom propisani organi, te da upravni sud nije održao javnu raspravu kako bi raspravio ključna pravna i činjenična pitanja.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
5. Podnosilac prijave ističe da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz razloga što o njegovoj molbi nisu odlučivali zakonom propisani organi, te da upravni sud nije održao javnu raspravu kako bi raspravio ključna pravna i činjenična pitanja. Što se tiče prvog navoda, Ustavni sud primjećuje da apelant ove navode nije iznio niti u žalbi pred drugostepenim upravnim organom, niti u tužbi pred Okružnim sudom, već ih je iznio prvi put pred Ustavnim sudom. Samim tim, apelant nije omogućio „efektivnim pravnim instancama“ da raspravljaju o tom pitanju, što se može staviti na teret apelantu. Što se tiče javne rasprave pred Okružnim sudom, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 25. stavom 2. Zakona o upravni sporovima („Službeni glasnik RS“ broj 109/05), Okružni sud može (sic.) održati „javnu raspravu“ zbog složenosti sporne stvari ili radi boljeg razjašnjenja stvari, na vlastitu inicijativu ili na inicijativu stranke. Apelant, u konkretnom slučaju, nije ni dao, u svojoj tužbi, prijedlog za održavanje javne rasprave. Stoga, Ustavni sud smatra da neodržavanje javne rasprave, odnosno nepružanje mogućnosti Okružnom sudu, kao jedinoj sudskoj instanci u ovom postupku, da se izjasni povodom tog zahtjeva, može se, također, staviti na teret apelantu. Na osnovu rečenog, a ne ulazeći u bilo koje drugo pitanje dopustivosti ove apelacije, Ustavni sud smatra da su neosnovani navodi apelanta da je došlo do kršenja člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović