Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2436/06 (A. K.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivično djelo
- Krivični postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2436/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2436/06, rješavajući apelaciju Alojza Kapetanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alojza Kapetanovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0Kžk-06-000 002, od 21. marta 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Alojz Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bakovića, Fojnica, zastupan po Vladi Sliškoviću, advokatu iz Kiseljaka, podnio je 18. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0Kžk-06-000 002, od 21. marta 2006. godine.
2. Pravosnažnom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0Kžk-06-000 002, od 21. marta 2006. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kiseljaku, broj K-430/03, od 23. juna 2005. godine, apelant je osuđen na za dva krivična djela šumske krađe u sticaju iz člana 299. stava 2. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, kao važećeg u vrijeme izvršenja krivičnog djela, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. Sud je utvrdio da je apelant, 21. januara 2002. i 29. jula 2003. godine, u šumi državnog vlasništva GJ „Pogorelica-Gareži“, na području opštine Fojnica, izvršio krađu bukovog drveta, ukupne drvne mase 6,16 m³, tj. 8,88 m³, te nanio oštećenom štetu u ukupnom iznosu od 1.730,22 konvertibilnih maraka.
3. Apelant se žali na povredu svoga prava na pravično suđenje iz člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. Evropske konvencije za ljudska prava i temeljne slobode (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja, te smatra, pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava, da su povrijeđeni krivičnopravni principi in dubio pro reo ipretpostavke nevinosti. Navodi, između ostalog, da niti jedan dokaz ne ukazuje da je apelant oborio bukova stabla, da ne postoji dokaz koji potvrđuje identitet panjeva i bukovog drveta, te da je bukovo drvo apelant iznosio iz šume radi krađe. Također, navodi da je apelant raspolagao sa odoborenjem za izvoženje oborenog drveta.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
5. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da nije utvrđeno da je počinio krivično djelo, koje mu se stavlja na teret, jer ne postoje dokazi u tom smislu. Ovo prije svega što nema niti jednog dokaza koji bi govorio u prilog činjenici da je „oborio“ stabla, što je bitno obilježje krivičnog djela. Apelant se, u tom smislu, poziva na činjenice da niti jedan od svjedoka nisu potvrdili da su ga zatekli u radnji obaranja stabala bukve, niti da postoje drugi indirektni dokazi u tom smislu (identitet obrađivanog drveta i panjeva, itd). Nadalje, apelant se poziva na odobrenja Drage Šušara i Markice Kapetanovića, lugara granične šumarije, za izvoz oborenog drveta.
6. Ustavni sud, prije svega, ističe da, općenito, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa ili utvrđivanje činjenica bilo očigledno proizvoljno, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, točka 23, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).
7. Primjenjujući konkretnu praksu na predmetni slučaj, Ustavni sud smatra da činjenično stanje, koje je supsumirano pod bitna obilježja krivičnog djela, suprotno navodima apelanta, nije arbitrarno utvrđeno. Prije svega, sudovi su obrazložili način na koji određeno lice može dobiti saglasnost za obaranje i izvlačenje drveta iz šume (vršenje uplate i nabavljanje uplatnica), a što apelant nije zadovoljio. Naime, pisana odobrenja, koja apelant posjeduje, odnose se na drugi vremenski period i količinu drveta (tako da ne mogu pokriti inkriminisanu radnju; str. 4. stav 3. . Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku), dok usmena odobrenja lugara, na koja se, također, pozivao apelant, u cilju ekskulpacije, nisu mogla biti uvažena zbog irelevantnosti (str. 4. stav 2. . Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku). Nadalje, sudovi su obrazložili, na osnovu daljnjih dokaza, da je apelant zatečen prilikom obrade drveta i njegovog utovara na traktorsku prikolicu, da je samo bukovo drvo bilo svježe (str. 3. stav 5. Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku), dok je apelant u razgovoru sa svjedocima Džemalom Klisurom i Miralemom Burekovićem, inače lugarima koji su zatekli apelanta na izvršenju krivičnog djela, u oba slučaja rekao da će Drago Šušnjara, lugar druge šumarije, dati potrebnu pisanu dokumentaciju. S obzirom da se pisana dokumentacija (uplatnice), koju je apelant prezentirao i pred sudovima, odnosi na odobrenje za sjeću drveta, (a ne izvlačenje oborenog drveta), sudovi su zaključivali da je apelant pred lugarima indirektno potvrdio da je sjekao bukova stabla, mada sud za tu činjenicu nema direktnih dokaza (str. 3. stav 5. Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku). Uzimajući u obzir sve ostale dokaze (zatečenost pri obradi drveta, nepostojanje propisane dokumentacije, raniji krivična odgovornost za ista djela, itd.), pojedinačno i u uzajamnoj vezi, Ustavni sud prihvata ovako utvrđene činjenice i ne smatra da postoji bilo kakva arbitrarnost. Konačno, Ustavni sud zaključuje da nema sumnje ni u druge elemente pravičnog postupaka iz člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. Evropske konvencije.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović