Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2267/06 (Đ. G.)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Stanarsko pravo
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2267/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2267/06, rješavajući apelaciju Đurđije Grabovac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đurđije Grabovac podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-517/05, od 6. juna 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Đurđija Grabovac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pribinića, Opština Teslić, podnijela je 26. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-517/05, od 6. juna 2006. godine.

2. Apelantica je 1981. godine ušla u posjed „skupa prostorija“ u zgradi „Ambulanta“ (pravo raspolaganja Skupštine Opštine Teslić 1/1), po osnovu rješenja Centra za socijalni rad Teslić, sa namjenom da, živeći u tom prostoru, u svojstvu staraoca, vodi brigu o nezbrinutoj malodobnoj djeci koja su useljena, također, u taj prostor zajedno sa apelanticom. Nakon iseljenja djece iz predmetnih prostorija, apelantica je ostala u istim, vremenom ih adaptirala i preuredila, tako da su dobile izgled zasebne dvosobne stambene cjeline sa posebnim ulazom. Apelantica je cijelo vrijeme izmirivala tekuće obaveze plaćanja električne energije. Nakon što je otišla u penziju, a po zahtjevu, 30. maja 2005. godine Dom zdravlja „Sveti Sava“ je, svojom odlukom broj 216, dao na daljnje korištenje „stambeni prostor“. Međutim, Dom zdravlja „Sveti Sava“ je, svojim dopisom broj 37, od 9. februara 2004. godine, odbio zahtjev za utvrđivanjem stanarskog prava na predmetnom stanu, jer Dom zdravlja „Sveti Sava“ ne raspolaže sa istim, te uputio apelanticu da se obrati zahtjevom Skupštini Opštine Teslić.

3. Prema stanju spisa, apelantica je pokrenula tužbom pred Osnovnim sudom u Tesliću parnični spor protiv tužene Skupštine Opštine Teslić, kojim je tražila, između ostalog, da sud utvrdi da je stekla stanarsko pravo nad „stanom“ u zgradi „Ambulanta“. Osnovni sud u Tesliću je presudom, broj P:84/04, od 14. aprila 2004. godine, utvrdio da se predmetni skup prostorija može tretirati kao „stan“ u smislu Zakona o stambenim odnosima, te da je apelantica stekla stanarsko pravo. Nakon provedenog žalbenog postupka, Okružni sud u Doboju je presudom, broj Gž-517/05, od 6. juna 2006. godine, usvojio žalbu Pravobranilaštva Republike Srpske, preinačio prvostepenu presudu tako da je odbio tužbu apelantice. Taj Sud je obrazložio da se predmetne prostorije ne mogu tretirati „stanom“ u smislu Zakona o stambenim odnosima, jer „nikada nije proglašen stanom“, niti apelantica može steći stanarsko pravo, jer nema valjan pravni osnov za sticanje istog.

4. Apelantica se žali na povredu svoga prava na imovinu iz člana II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za ljudska prava i temeljne slobode.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. U predmetnom slučaju sporno je da li se predmetni skup prostorija u zgradi „Ambulanta“, a koje je apelantica pretvorila u zasebnu dvosobnu stambenu cjelinu, mogao tretirati kao „stan“ u smislu Zakona o stambenim odnosima, te da li je stekla stanarsko pravo nad istim, s obzirom da koristi prostorije od 1981. godine sa odobrenjem Centra za socijalni rad Teslić, tj. Doma zdravlja „Sveti Sava“.

7. Ustavni sud podsjeća da stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasničke interese koji su ekonomska vrijednost (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, objavljenu u «Službenom glasniku BiH», broj 24/99). Prema tome, stanarsko pravo predstavlja imovinu u smislu u kojem je imovina zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, iz čega proizilazi da je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenljiv u ovom slučaju. Međutim, sticanje ovog prava, a time i zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ima samo ono lice koje ispunjava zakonom propisne uslove. Naime, Evropski sud za ljudska prava je u nekim predmetima donio stav da ako lice koje je podnijelo zahtjev ima opravdana očekivanja da će potraživanje biti utvrđeno u skladu sa zakonom, takvo potraživanje bi predstavljalo imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Presos Compania Naviera S.A. i dr. protiv Belgije, presuda od 20. novembra 1995. godine, Serija A, broj 232, stav 31.).

8. U ispitivanju „zakonitosti odluke redovnog suda o ne/sticanju stanarskog prava“, Ustavni sud, prije svega, naglašava da, općenito, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, točka 23, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

9. U konkretnom slučaju, konačna sudska instanca je zaključila da se predmetni skup prostorija u zgradi „Ambulanta“, a koje je apelantica pretvorila u zasebnu dvosobnu stambenu cjelinu, ne može tretirati kao „stan“, jer nikada nije ni registriran kao takav. To znači da definiranje određenog prostora kao „stan“ ne može biti faktičko pitanje, već formalnopravno pitanje. Drugim riječima, stan se, kao takav, mora voditi u službenim evidencijama nosioca raspolaganja (odnosno mora se u redovnom proceduri pretvoriti u stan) da bi se na njemu moglo steći stanarsko pravo (član 4. u vezi sa članom 11. Zakona o stanarskim odnosima). Skup prostorija, koje je apelantica faktički pretvorila u stan, ne može biti tretiran kao takav, jer nema formalnopravnu pozadinu za to. Samim tim, nije mogla ni steći stanarsko pravo nad njim. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je obrazloženje Okružnog suda u Doboju u skladu sa relevantnim zakonskim propisima, tj. nije arbitrarno.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2267/06 (Đ. G.) | Sudska praksa | Aktio