Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2236/06 (Hercegovačka banka d.d. Mostar)

Odluka donesena 18. 10. 2007.

  • Nekretnina
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2236/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2236/06, rješavajući apelaciju Hercegovačke banke d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačke banke d.d. Mostar podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Pž-06-000052 od 26. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačka banka d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koju zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnio je 20. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Pž-06-000052 od 26. maja 2006. godine.

2. Privredna banka d.d. Zagreb ( u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), podnijela je prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika, radi novčanog potraživanja, na osnovu pravosnažnih i izvršnih rješenja Osnovnog suda u Mostaru broj Ip-154/98 od 12. decembra 1998. godine i broj Ip-44/99 od 5. marta 1999. godine. Navedena rješenja donesena su po zajedničkom prijedlogu apelanta i tražitelja izvršenja, radi osiguranja novčanog potraživanja tražitelja izvršenja prema apelantu, zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog izvršenika Eurobus Soko d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: založni izvršenik).

3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ip-802/04 od 12. oktobra 2005. godine, dozvoljeno je predloženo izvršenje. Odlučujući o prigovoru apelanta, podnesenog protiv rješenja od 12. oktobra 2005. godine, Općinski sud je donio rješenje, broj Ip-802/04 od 15. februara 2006. godine, kojim je prigovor apelanta odbijen kao neosnovan, a u stavu II dispozitiva predmetnog rješenja je navedeno da tražilac izvršenja stupa u već pokrenuti izvršni postupak koji se vodi kod tog suda pod brojem Ip-187/03-I. Obrazlažući rješenje, taj sud je naveo da je uvidom u zapisnik Osnovnog suda Mostar broj Ip-154/98 od 21. decembra 1998. godine, utvrđeno da je na osnovu sporazuma stranaka zasnovano založno pravo na određenoj nekretnini založnog izvršenika, radi osiguranja potraživanja tražioca izvršenja prema apelantu, i to na osnovu Ugovora o otvaranju akreditiva broj 2603/98 od 4. novembra 1998. godine u iznosu od 1.222.756,00 KM i Ugovora o otvaranju akreditiva broj 2602/98 od 4. novembra 1998. godine, u iznosu od 1.453.777,89 KM. Uvidom u zapisnik istog suda broj Ip-44/99 od 5. marta 1999. godine, sud je utvdio da je na osnovu sporazuma apelanta i tražitelja izvršenja zasnovano založno pravo na određenoj nekretnini založnog izvršenika, radi osiguranja potraživanja tražitelja izvršenja prema apelantu, na osnovu Ugovora o izdavanju garancije broj 2627/99 od 10. februara 1999. godine na iznos od 7.7000,000,00 ATS.

4. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda od 15. februara 2006. godine, donio rješenje, broj 007-0-Pž-06-000052 od 26. maja 2006. godine, kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje. Taj sud je istakao da je prvostepeni sud, odlučujući o prigovoru, dao detaljne i jasne odgovore na navode iz prigovora, koji su istovjetni sa žalbenim. Pravilno je po ocjeni tog suda, prvostepeni sud utvrdio da su sporazumi stranaka o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog dužnika, valjani izvršni naslovi, u kojima mora učestvovati i apelant kao glavni dužnik prema tražitelju izvršenja.

5. Apelant smatra da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u činjenici što je prije pokretanja izvršnog postupka po prijedlogu tražioca izvršenja, on pokrenuo postupak izvršenja protiv istog založnog izvršenika, aktiviranjem sporazuma o zasnivanju založnog prava, trećeg reda namirenja, na nekretnini založnog izvršenika, broj KČ 346/1 upisanoj u zk ul. 1705 k.o. Rodoč, a Općinski sud je rješenjem, broj Ip-187/03 od 27. oktobra 2003. godine, dozvolio izvršenje. Apelant, također, navodi da se u izvršnom postupku broj Ip-187/03 koji je pokrenut po njegovom prijedlogu, kao tražioc izvršenja pojavljuje i založni izvršenik. U tom postupku kao hipotekarni povjerilac pojavljuje se tražilac izvršenja sa prvenstvenim redom namirenja. Apelant, dalje, navodi da se u oba postupka kao učesnici, pojavljuju iste stranke, a postupak se vodi oko iste stvari, odnosno izvršenja prodajom nekretnina založnog izvršenika, te da se shodno tome, izvršni prijedlog tražioca izvršenja, temeljem člana 60. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, trebao odbaciti kao nedopušten (litispendencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

8. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. Obzirom da je apelant osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 007-0-Pž-06-000052 od 26. maja 2006. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. Ovo rješenje je doneseno u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih i izvršnih rješenja Osnovnog suda u Mostaru br. Ip-154/98 i Ip-44/99, kojima je tražitelju izvršenja osigurano novčano potraživanje prema apelantu, zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog izvršenika. Članom 23. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH», broj 32/03), propisano je da su izvršne isprave, između ostalog, izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje. S obzirom na navedeno, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke, koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

11. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanata utvrđena su pravosnažnim i izvršnim rješenjima Osnovnog suda u Mostaru br. Ip-154/98 i Ip-44/99, koja su donesena po zajedničkom prijedlogu apelanta i tražioca izvršenja, zasnivanjem založnog prava na nekretnini založnog izvršenika, radi osiguranja potraživanja tražioca izvršenja prema apelantu, i to na osnovu Ugovora o otvaranju akreditiva i Ugovora o izdavanju garancije. Prilikom zaključenja tih pravnih poslova, apelant je imao mogućnost odrediti opseg svojih prava odnosno obaveza. Međutim, u predmetnom izvršnom postupku u kojem su donesena rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda, nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obaveze, već je usvojen je prijedlog tražioca izvršenja za izvršenje njegovog potraživanja prema apelantu.

12. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Apelant se također žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovog prava apelant posebno ne obrazlaže, niti se konkretno poziva na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

14. Apelant navodi da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu, te da je u tom smislu povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud konstatuje, kako je već zaključeno u tačci 12. ove odluke, da se izvršni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2236/06 (Hercegovačka banka d.d. Mostar) | Sudska praksa | Aktio