Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1486/07 (A. N.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1486/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-1486/07, rješavajući zahtjev Asmira Nadarevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Asmira Nadarevića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Asmir Nadarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, koga zastupa Amela Alagić, advokatica iz Cazina, podnio je 22. maja 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Kž-07-000 031 od 29. marta 2007. godine. Apelant je takođe, 27. avgusta 2007. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 020-0-K-
06-000 125 od 26. septembra 2006. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela teško djelo protiv sigurosti javnog prometa iz člana 336 stav 1. u vezi s članom 333. stav 1. Krivičnog zakona FBiH, (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) počinjenog u sticaju sa krivičnim djelom neukazivanje pomoći osobi povrijeđenoj u saobraćajnoj nezgodi iz člana 337. stav 2. KZ FBiH, pa mu je za krivično djelo iz člana 336. stav 1. u vezi sa članom 333. stav 1. KZ FBiH utvrđena kazna u trajanju od osam mjeseci, a za krivično djelo iz člana 337. stav 2 KZ FBiH kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te mu je primjenom odredaba o sticaju utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajnju od deset mjeseci i izrečena uslovna osuda, a koja se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od tri godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Također mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od jedne godine od pravosnažnosti presude, uz obavezu isplate troškova krivičnog postupka, paušala te troškova punomoćnika oštećenenog u iznosima navedenim u izreci presude. Oštećeni je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu.
3. Protiv navedene presude žalbu je blagovremeno izjavilo Kantonalno tužilaštvo Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i optuženom izrekne kazna zatvora srazmjerno težini počinjenih krivičnih djela i njihovoj društvenoj opasnosti.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 001-0-Kž-07-000 031 od 29. marta 2007. godine, koja je donesena na sjednici vijeća održanoj u odsutnosti uredno pozvanog optuženog apelanta i njegovog branioca, a u prisustvu Kantonalnog tužioca, žalba Kantonalnog tužilaštva je uvažena te prvostepena presuda preinačena u odluci o krivičnoj sankciji na način da je apelantu za krivično djelo teško djelo protiv sigurnost i javnog prometa iz člana 336. stav 1. u vezi sa članom 333. stav 1 KZ FBiH za koja je prvostepenom presudom oglašen krivim, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za krivično djelo neukazivanja pomoći osobi povrjeđenoj u saobraćajnoj nezgodi iz člana 337. stav 2. KZ FBiH utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa je primjenom odredbi o sticaju iz člana 54 KZ FBiH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od osam mjeseci. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.
5. Rješenjem Općinskog suda, broj 020-0-Iks-07-000012 od 20. aprila 2007. godine, usvojena je molba apelanta za odlaganje početka izdržavanja kazne zatvora za tri mjeseca od dana donošenja tog rješenja, te je apelantu naloženo da se tom sudu ima javiti 20. jula 2007. godine u 9,00 sati radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, pod prijetnjom prinudnog sprovođenja. U obrazloženju rješenja se navodi da je osuđeni apelant 13. aprila 2007. godine podnio molbu za odgodu početka izdržavanja kazne u kojoj je naveo da je otac dvoje malodobne djece, koja se nalaze na redovnom školovanju, a da mu je supruga nezaposlena, te da s njima u porodičnom domaćinstvu živi i njegova majka rođena 1930. godine. Istakao je da je zaposlen kod poslodavca «Čavkić» d.o.o. Bihać, RJ »Autoservis» Cazin na poslovima automehaničara. Naveo je da bi usljed neizvršenja ranije ugovorenog posla, koji je započeo, za njegovog poslodavca i za njega, koji je ugovorom o radu s poslodavcem preuzeo obaveze savjesnog izvršavanja povjernih mu poslova, nastala znatna i neotklonjiva šteta, te je stoga zamolio sud da mu odobri odgodu izdržavanja kazne zatvora u roku od najmanje tri mjeseca. Sud je naveo da je iz dokumentacije u spisu utvrdio da su navodi u molbi tačni te je primjenom člana 27. stav 1. tačka 4. i stav 2. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH utvrdio da je molba osnovana i donio odluku kao u izeci.
6. Rješenjem Općinskog suda, broj 020-0-Iks-07-000012 od 20. jula 2007. godine, usvojena je molba apelanta za odlaganje početka izdržavanja kazne zatvora za tri mjeseca od dana donošenja tog rješenja, te je apelantu naloženo da se tom sudu ima javiti 19. oktobra 2007. godine u 9,00 sati radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, pod prijetnjom prinudnog sprovođenja.
7. U obrazloženju rješenja se navodi da je apelant 20. jula 2007. godine podnio molbu za odgodu početka izdržavanja kazne u kojoj navodi da zbog obavljanja poslova kod svog poslodavca u odloženom roku nije bio u mogućnosti obaviti sezonske poljoprivredne radove koje je nužno završiti tokom mjeseca avgusta i septembra. Obzirom da je jedini odrasli muškarac u svom domaćinstvu, to osim njega niko nije u mogućnosti obaviti žetvu ljetine, koju je vlastitim radom uzgojio na svojoj njivi, pa je zamolio odgodu izdržavanja kazne zatvora u roku od najmanje tri mjeseca, kako bi obavio žetvu ljetine. Sud je naveo da je iz dokumentacije u spisu utvrdio da su navodi u molbi tačni te je primjenom člana 27. stav 1. tačka 3. i stav 2. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH utvrdio da je molba osnovana i donio odluku kao u izreci.
8. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Kantonalni sud proizvoljno odlučio u konkretnom slučaju tako što je izrekao apelantu kaznu zatvora, a da se pri tome nije očitovao na zahtjev branitelja apelanta za odgodu sjednice vijeća drugostepenog suda, nego je samo konstatovao da je podnesak sa takvim zahtjevom uložen u spis i odlučio da sjednicu održi bez obrazloženja iz kojih razloga se ne uvažava prijedlog za odgodu, čime je po ocjeni apelanta povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
9. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud odloži izvršenje pobijane presude Kantonalnog suda, prema kojoj će apelant biti upućen na izdržavanje kazne zatvora, do odluke o apelaciji, navodeći da bi njegovo lišavanje slobode bilo u cjelosti neosnovano, «što bi prouzrokovalo dalekosežne posljedice po njega lično, kao i članove njegove uže porodice, kako u psihičkom, tako i u egzistencijalnom smislu». Ističe da su njegove molbe za odlaganje početka izdržavanja kazne zatvora iako usvajane neadekvatna zaštita povrijeđenih prava, obzirom da je izdržavanje kazne zatvora odgođeno do 19. oktobra 2007. godine.
10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
11. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
12. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
13. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
14. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U kontekstu svega navedenog, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo, ne predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene mjere kojom bi se interveniralo u postupak izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom sudskom odlukom. Pri tome, Ustavni sud uzima u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović