Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2344/07 (DD za otkup i preradu duhana Stolac)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2344/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP-2344/07, rješavajući zahtjev DD za otkup i preradu duhana Stolac za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev DD za otkup i preradu duhana
Stolac za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. DD za otkup i preradu duhana Stolac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Marko Raguž, advokat iz Stoca, podnio je, 16. avgusta 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-Rev-06-001 091 od 29. maja 2007. godine. Apelant je takođe, 22. septembra 2007. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio sva eventualna izvršenja, odnosno protuizvršenja na osnovu navedene presude, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru, broj Ps-584/04 od 11. januara 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj Pž-42/06 od 12. maja 2006. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta protiv JP Elektroprivreda HZ HB DD Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) i tuženi je obavezan na ime naknade štete isplatiti apelantu iznos od 68.065,83 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11. avgusta 2004. godine. Iznad dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev je odbijen. Dosuđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-Rev-06-001 091 od 29. maja 2007. godine odbijena je revizija apelanta i uvažena revizija tuženog, obje nižestepene predsude su preinačene i tužbeni zahtjev apelanta je odbijen.
4. U obrazaloženju pobijane presude se ističe da iz činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je tuženi 9. marta 2004. godine izvršio isključenje električne energije apelantu. Zbog ovakvog je apelant pretrpio štetu u iznosu od 136.131,65 KM, jer se u momentu isključenja električne energije duhan, čijim se otkupom i preradom apelant bavi, nalazio u fazi fermentacije.
5. Revizijski sud je odbio kao neosnovan revizijski prigovor apelanta i pravno stajalište nižestepenih sudova da je tuženi odgovoran za nastalu štetu jer je postupao suprotno odredbi člana 109. stav 3. i člana 110. Općih uvjeta za isporuku električne energije, zato što apelantu nije prethodno neposredno uručio opomenu pred isključenje sa rokom od 15 dana. Vrhovni sud je ocijenio uvidom u finansijsku karticu za apelanta, koja se vodila kod tuženog, da mu je tuženi uručio opomenu pred isključenje električne energije 16. januara 2004. godine, na što se tuženi oglušio, ne plativši dug, nakon čega je 9. marta 2004. godine apelantu isključena električna energija, te da je time ispoštovan propisani rok od 15 dana, kao i upozorenje pred isključenje električne energije. Vrhovni sud je ukazao na okolnost da je apelant tek nakon sedam dana od isključenja električne energije platio samo dio duga tuženom, koji mu je odmah po tome uključio električnu energiju, te na mišljenje vještaka da šteta ne bi nastala da je isključenje električne energije trajalo jedan dan. Stoga je Vrhovni sud zaključio da bi električna energija odmah bila priključena da je dug plaćen istog dana i apelant ne bi imao štetu. Na osnovu navedenog, Vrhovni sud je ocijenio da je tuženi, u skladu sa članom 154. ZOO, uspio dokazati da je šteta nastala bez njegove krivice te je reviziju tuženog uvažio, obje nižestepene presude preinačio i tužitelja odbio sa tužbenim zahtjevom.
6. Apelant smatra da je donošenjem osporene presude Vrhovnog suda došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što je Vrhovni sud presudu zasnovao na navodno nepostojećem dokazu, odnosno neosnovanom navodu revizije da je tuženi apelantu uručio opomenu pred isključenje električne energije 16. januara 2004. godine. Apelant je tražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere odlaganja izvršenja presude Vrhovnog suda, do donošenja konačne odluke o podnesenoj apelaciji ističući da očekuje da će tuženi kod nadležnog suda pokrenuti postupak protuizvršenja po navedenoj presudi, što bi za apelanta moglo prouzročiti teške posljedice u smislu blokade transakcijskog računa, čime bi poslovanje apelanta bilo dovedeno u pitanje, a možda bi time bio prouzročen i njegov stečaj.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni stav prema kojem u situaciji kada se od Ustavnog suda traži donošenje privremene mjere kako bi se privremeno obustavilo izvršenje pravosnažne sudske presude, apelant bi u prilog takvom zahtjevu trebao priložiti dokaze koji, prima facie, ukazuju na neophodnost donošenja takve mjere (vidi odluku o privremenoj mjeri Ustavnog suda, broj AP-531/04 od 23. jula 2004. godine). U konkretnom slučaju, osim navođenja da očekuje da bi izvršenjem pobijane presude mogle nastupiti teške posljedice po njega u smislu blokade transakcijskog računa ili stečaja, apelant nije dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U kontekstu svega navedenog, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo, ne predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene mjere kojom bi se interveniralo u postupak izvršenja pravosnažne sudske odluke. Pri tome, Ustavni sud uzima u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović