Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2479/07 (A. K.)
Odluka donesena 18. 10. 2007.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2479/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 10. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine, u predmetu broj AP 2479/07, rješavajući zahtjev Alme Karup za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Alme Karup za donošenje privremene mjere. Obustavlja se izvršenje Zaključka, broj 23-04/I-23-33/00, od 7. augusta 2007. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.
OBRAZLOŽENJE
1. Alma Karup (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, zastupana po Amri Gurda, advokatici iz Sarajeva, podnijela je 5. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke o prihvatljivosti i meritumu Ustavnog suda, broj CH/03/14954, od 15. marta 1997. godine, donesene na osnovu nadležnosti po Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine. Apelantica je, u dopuni apelacije, od, također, 5. septembra 2007. godine, tražila donošenje privremene mjere obustave izvršenja Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/I-23-33/00, od 7. augusta 2007. godine, kojim se utvrđuje prestanak prava korištenja stana u Sarajevu, u Ulici Bjelave, broj 97/3, a kojim se dozvoljava vraćanje u posjed istog stana Nermini Radmilović.
2. "Projekt" d.d. Sarajevo je, odlukom od 18. marta 1996. godine, dodijelio Nermini Radmilović na trajno korištenje stan u ulici Marijana Baruna broj 13/III (kasnije preimenovana u Ulicu Hasana Brkića broj 13). Nermina Radmilović je, kao nosilac stanarskog prava na tom stanu, dana 22. oktobra 1997. godine, zamijenila isti sa Dijanom Buljubašić, kao nosiocem stanarskog prava na stanu u Ulici Bjelave 97, Sarajevo.
3. Po zahtjevu za povrat, stan u Ulici Hasana Brkića broj 13 je vraćen prijeratnoj nositeljici stanarskog prava, M.I., te je Dijana Buljubašić iseljena iz istog.
4. Nakon toga, Dijana Buljubašić je podnijela zahtjev za povrat svoga stana u Ulici Bjelave 97. Povrat stana u posjed prijeratne nositeljice stanarskog prava Dijane Buljubašić bio je predmet upravnog postupka i spora, koji je okončan presudom Kantonalnog suda, broj U-448/04, od 23. januara 2006. godine, a kojom je odbijena tužba Nermine Radmilović, te je stan vraćen u posjed Dijani Buljubašić. Dok je upravni postupak bio u toku, Nermina Radmilović je pokrenula postupak pred tadašnjim Domom za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom) žaleći se na iseljenje iz predmetnog stana. S obzirom da Dom, (a i Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, kao pravni slijednik Doma) o njoj nisu odlučili do 31. decembra 2006. godine, Ustavni sud je, u skladu sa članom 2. Sporazuma u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, koji je zaključen u januaru 2007. godine, dobio nadležnost da odlučuje o toj prijavi. Ustavni sud je 15. marta 2007. godine donio Odluku o prihvatljivosti i meritumu, broj CH/03/14954 kojom je odlučio, između ostalog:
„1.jednoglasno, da je prijava prihvatljiva u odnosu na žalbene navode podnositeljice prijave o kršenju njenih prava, u smislu člana 8. Evropske konvencije, a u vezi sa upravnim postupkom koji se vodio po zahtjevu D.B. radi vraćanja stana u ulici Bjelave u posjed;
2.jednoglasno, da je tužena strana prekršila pravo podnositeljice prijave na dom u smislu člana
8. Evropske konvencije, čime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila član I Sporazuma;
3.jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine, da bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke, preduzme sve potrebne korake da se podnositeljica prijave uvede u posjed stana u ulici Bjelave broj 97, Sarajevo;“
5. U međuvremenu, tj. dok se vodio upravni postupak, pa do dana donošenja Odluke o prihvatljivosti i meritumu Ustavnog suda, broj CH/03/14954, Nermina Radmilović je iseljena, a Dijana Buljubašić je uvedena u posjed stana, te ga, nakon toga, otkupila i prodala ocu apelantice, a koji je prenio pravo vlasništva na apelanticu putem darovnog ugovora. Apelantica je upisana kao vlasnica stana u Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu.
6. U postupku izvršenja Odluke o prihvatljivosti i meritumu Ustavnog suda, broj CH/03/14954, Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo donijela je Zaključak, broj 23-04/I-23-33/00, od 7. augusta 2007. godine, kojim se utvrđuje apelantici prestanak prava korištenja stana u Sarajevu, u Ulici Bjelave, broj 97/3, a kojim se dozvoljava vraćanje u posjed istog stana Nermini Radmilović. Apelantica je 14. augusta 2007. godine podnijela žalbu na Zaključak, broj 23-04/I-23-33/00, od 7. augusta 2007. godine, o kojoj nije odlučeno do dana donošenja ove Odluke.
7. Apelantica, u svom zahtjevu za donošenje privremene mjere, zahtijeva obustavu izvršenja Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo donijela, broj 23-04/I-23-33/00, od 7. augusta 2007. godine, kojim se utvrđuje apelantici prestanak prava korištenja stana u Sarajevu, u Ulici Bjelave, broj 97/3, a kojim se dozvoljava vraćanje u posjed istog stana Nermini Radmilović. Kao razlog za donošenje privremene mjere, apelantica je navela dopustivost i osnovanost apelacije, te obrazložila nezakonitost postupanja prema njoj.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je opravdan zahtjev za usvajanje privremene mjere obustave izvršenja Zaključka, broj 23-04/I-23-33/00, od 7. augusta 2007. godine, iz razloga što predmetni slučaj povlači veoma ozbiljna pravna pitanja, te bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta u slučaju da se izvršenje pobijanog Zaključka ne obustavi do donošenje konačne odluke Ustavnog suda.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove Odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da Odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović