Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1055/07 (J. R.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Pritvor
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Kazna
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 146
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1055/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP 1055/07, rješavajući apelaciju Jasmina Rizvanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Rizvanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-07-000101 od 23. februara 2007. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-KV-07-000 048 od 16. februara 2007. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Rizvanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Alen Nakić, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. aprila 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-07-000101 od 23. februara 2007. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-KV-07-000 048 od 16. februara 2007. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio da se ukine mjera pritvora do donošenja odluke o apelaciji, koja je apelantu produžena rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-KV-07-000 048 od 16. februara 2007. godine, te da se naloži Kazneno popravnom zavodu Sarajevo da ga pusti na slobodu.
2. Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) pokrenulo je istražni postupak protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH, «Sl. novine FBiH», br. 36/03 i 37/03). Rješenjem sudije za prethodni postupak Kantonalnog suda, broj 009-0-KPP-06-000 078 od 25. aprila 2006. godine, određen je pritvor prema osumnjičenom apelantu u trajanju od jednog mjeseca i to do 24. maja 2006. godine, shodno članu 146. stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH, «Sl. novine FBiH», br. 35/03, 37/03, 56/03 i 28/05), koji je produžavan više puta sve do podizanja optužnice od strane Kantonalnog tužilaštva, broj Kt-1470/06 od 16. oktobra 2006. godine.
3. Kantonalno tužilaštvo podiglo je protiv apelanta i optuženih (A.H., K.K. i A.G.) optužnicu broj Kt-1470/06 od 16. oktobra 2006. godine, zbog krivičnog djela iz člana 342. stav 2. KZ FBiH i krivičnog djela teške krađe iz člana 287. stava 2. tačka 1. KZ FBiH, koju je potvrdio sudija za prethodni postupak 16. oktobra 2006. godine.
4. Nakon potvrđivanja optužnice i utvrđivanja osnovane sumnje da su apelant i drugi optuženi učinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, Krivično vijeće Kantonalnog suda rješenjem, broj 009-0-KV-06-000 285 od 17. oktobra 2006. godine, apelantu i ostalim optuženim produžilo je mjeru pritvora za dva mjeseca i to do 17. decembra 2006. godine, a rješenjem broj 009-0-
Kv-06-000-362 od 15. decembra 2006. godine, produžilo mjeru pritvora do 17. februara 2007. godine, koje rješenje apelant pobija apelacijom.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-KV-07-000 048 od 16. februara 2007. godine, apelantu i ostalim optuženim, produžen je pritvor za dva mjeseca, tako da je po tom rješenju mogao trajati do 16. aprila 2007. godine ili do nove odluke suda. Pritvor je produžen iz osnova člana 146. stav 1. tačka d) ZKP FBiH.
6. Apelant i drugi optuženi su protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-KV-07-000 048 od 16. februara 2007. godine, izjavili žalbu Vrhovnom sudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Također, u žalbi apelant je osporio postojanje razloga za produženje pritvora iz razloga sigurnosti građana i njihove imovine i razloga zdravstvene prirode.
7. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Kž-07-000101 od 23. februara 2007. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta i drugih optuženih izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Kv-07-000048 od 16. februara 2007. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da i dalje postoji osnovana sumnja da su apelant i drugi optuženi učinili krivična djela koja im se optužnicom Kantonalnog tužilaštva, broj Kt-1470/06 od 16. oktobra 2006. godine, stavljaju na teret, te da je optužnica 16. oktobra 2006. godine potvrđena od strane sudije za prethodno saslušanje, što znači da je utvrđeno postojanje osnovane sumnje za krivična djela za koja apelant i ostali optuženi terete. Vrhovni sud je dalje naveo da je postojao zakonski osnov za produženje pritvora u odnosu na apelanta i druge optužene koji je predviđen članom 146. stav 1. tačka d) ZKP FBiH, jer se u konkretnom slučaju, radi o krivičnom djelu zločinačke organizacije iz člana 342. stav 2. KZ FBiH, a u vezi sa izvršenim krivičnim djelom teške krađe iz člana 287. stav 2. tačka 1. istog zakona, za koje je njegovim počiniteljima moguće izreći kaznu zatvora od deset godina ili težu kaznu. Vrhovni sud je dalje konstatovao da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa odredbama člana 151. stav 1. ZKP FBiH, prilikom redovne dvomjesečne kontrole opravdanosti pritvora nakon potvrđivanja optužnice, a koju sud vrši po službenoj dužnosti, a ne po posebnom prijedlogu nadležnog tužitelja za produženje pritvora apelantu. Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud u osporenom rješenju naveo konkretne i uvjerljive razloge koji se odnose na načine činjenja predmetnih krivičnih djela, na posljedice istih, temeljem čega je izveo pravilan zaključak o ugroženoj sigurnosti građana i njihove imovine ukoliko bi apelant i drugi optuženi boravili na slobodi, što predstavlja ispunjenje zakonom predviđenih uvjeta za određivanje, odnosno produženje pritvora iz člana 146. stav 1. tačka d) ZKP FBiH, a što nije u suprotnosti sa zakonom niti sa čl 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), na što ukazuje žalba apelanta.
8. U apelaciji suština navoda apelanta o povredi prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c. i stav 3. Evropske konvencije, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, svodi se na slijedeće: a) što je Vrhovni sud osporenim rješenjem krajnje proizvoljno primijenio odredbe člana 151. stav 1. ZKP FBiH, smatrajući da nije bilo neophodno saslušanje apelanta i njegovog branioca u postupku kontrole opravdanosti pritvora, b) što apelant prilikom kontrole opravdanosti pritvora nije bio izveden pred sudiju, što in ultima linea istovremeno predstavlja povredu prava iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije, c) što u odnosu na procesnopravni osnov iz člana 146. stav 1. tačka d) ZKP FBiH, temeljem kojeg je apelantu produžen pritvor, Vrhovni sud u cijelosti prihvata stereotipne formulacije koje nisu temeljito obrazložile razloge, nego se produženje mjere pritvora pravda «da se održi javni red», d) što sud nije dao nikakvo obrazloženje vezano za različito postupanje u odnosu na apelanta i optuženog S.K. koji se tereti za istu radnju izvršenja, a koji se brani sa slobode, e) povredu prava iz člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije, apelant vidi u propuštanju da se sasluša na okolnosti opravdanosti i neophodnosti daljnjeg produženja mjere pritvora zbog čega je povrijeđeno njegovo pravo na odbranu, budući da ograničenje prava apelanta iz člana 5. Evropske konvencije predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje i prava na odbranu iz člana 6. stav 1. u vezi sa stavom 3. Evropske konvencije. Apelant također ističe da je sud donošenjem pobijanog rješenja učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav
2. ZKP FBiH na način da je prekršio princip zakonitosti krivičnog postupka, tj. princip jednakosti pred sudom, a s tim u vezi i odredbu člana 2. ZKP FBiH i člana 14. Evropske konvencije, jer je pobijanim rješenjem diskriminiran u odnosu na optužene S. K. i M. S. koji su obuhvaćeni predmetnom optužnicom, a koji se brane sa slobode.
9. Apelant je predložio da Ustavni sud do okončanja postupka donese privremena mjera kojom će se naložiti Kantonalnom sudu njegovo puštanje iz pritvora. Apelant je predložio da se obaveže Federacija Bosne i Hercegovine da mu isplati naknadu nematerijalne štete u vidu pravične naknade zbog neosnovanog lišenja slobode u iznosu od 10.000,00 KM, kao i da plati troškove sačinjavanja apelacije po branitelju advokatu u iznosu od 619,00 KM.
10. Apelant je dopisom od 3. maja 2007. godine obavijestio Ustavni sud da odustaje od navoda apelacije kojim je zatraženo da Ustavni sud donese privremenu mjeru za ukidanje pritvora do okončanja postupka po apelaciji, obzirom na izmijenjene okolnosti i činjenicu da mu je rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-K-07-000029 od 17. aprila 2007. godine, ukinuta mjera pritvora, te da ostaje kod ostalih navoda apelacije.
11. Nakon što je apelant obavijestio Ustavni sud da odustaje od zahtjeva za donošenje privremene mjere, Kantonalni sud je 24. aprila 2007. godine, Ustavnom sudu dostavio odgovor na apelaciju i rješenje Kantonalnog suda, broj 009-0-K-07-000029 od 17. aprila 2007. godine, kojim je odlučeno da se apelantu ukida pritvor, i da se apelant odmah pusti na slobodu. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je 17. aprila 2007. godine, održan pretres za izricanje krivične sankcije apelantu optuženom za učinjeno krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 2. u vezi sa članom 287. stav 2. tačka 1. KZ FBiH po optužnici, broj KT-1470/06 od 16. oktobra 2006. godine, na kojem je po prihvaćenom Sporazumu o priznanju krivnje apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Kantonalni sud je dalje naveo da je odlučujući o pritvoru, nakon izricanja presude apelantu, a imajući u vidu da su stranke i branilac apelanta saglasno predložile da se apelantu ukine pritvor navodeći za to potrebne razloge, Kantonalni sud ocijenio da su nakon izricanja sankcije apelantu dogovorene Sporazumom o priznavanju krivnje i to kazne zatvora u trajanju od jedne godine u odnosu na apelanta prestali razlozi za njegovo dalje zadržavanje u pritvoru iz osnova člana 146. stav 1. tačka d) ZKP FBiH, na osnovu kojih je pritvor bio određen i produžen, pa je donio odluku da se prema apelantu ukine pritvor, i da se odmah pusti na slobodu na osnovu odredbe člana 302. u vezi sa članom 152. stav 1. ZKP FBiH.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
13. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud konstatuje da je Kantonalni sud, rješenjem broj 009-0-K-07-000029 od 17. aprila 2007. godine, donio odluku da se apelantu ukida pritvor, te da se apelant pusti na slobodu, jer su nakon izricanja sankcije apelantu dogovorene Sporazumom o priznavanju krivnje i to kazne zatvora u trajanju od jedne godine, u odnosu na apelanta prestali razlozi za njegovo dalje zadržavanje u pritvoru iz osnova člana 146. stav 1. tačka d) ZKP FBiH, na osnovu kojih je pritvor bio određen i produžen. Kantonalni sud je, nakon što je apelant potpisao Sporazum o priznanju krivnje sa Kantonalnim tužilaštvom 13. aprila 2007. godine, u odnosu na apelanta razdvojio krivični postupak i presudom, broj 009-0-K-000029 od 17. aprila 2007. godine, osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog krivičnog djela zločinačke organizacije iz člana 342. stav 2. u vezi sa članom 287. stav 2. tačka a) KZ FBiH, u koju kaznu je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 24. aprila 2006. godine do 17. aprila 2007. godine.
14. Dakle, u međuvremenu od podnošenja apelacije su nastupile izmijenjene pravne okolnosti. U takvoj situaciji Ustavni sud smatra da bi bilo bespredmetno ispitivati navode apelacije kada pritvor apelanta više ne postoji. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti iz člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud konstatuje da je apelant odustao od zahtjeva za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović