Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2574/07 (R. S.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2574/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2574/07, rješavajući apelaciju Rade Sejmanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rade Sejmanović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 585 od 14. augusta 2007. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-06-000 196 od 26. marta 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Rada Sejmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Smiljana Moravac-Babić, advokat iz Banja Luke, podnijela je 14. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 585 od 14. augusta 2007. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-06-000 196 od 26. marta 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-
1765/03 od 18. novembra 2005. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice i poništene odluke O.Š. «Đura Jakšić» Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvotužena) o dodjeli stana u ulici Drage Malića broj 3 u Banja Luci Radojki Vučković iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: drugotužena), te je prvotužena obavezana za izvrši ponovnu dodjelu stana i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 196 od 26. marta 2007. godine žalba tuženih je uvažena i presuda Osnovnog suda, broj Rs-1765/03 od 18. novembra 2005. godine preinačena tako što je tužbeni zahtjev odbijen, a apelantica obavezana da prvotuženoj i drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 849,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 26. marta 2007. godine.
4. Apelantica je protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 196 od 26. marta 2007. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 585 od 14. augusta 2007. godine, revizija apelantice je odbačena kao nedozvoljena, uz obrazloženje da je odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03 i 74/05) predviđeno da revizija nije dozvoljena budući da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom predmetu apelantica u tužbi vrijednost predmeta spora označila na 480,00 KM, a kako prvostepeni sud prema ovlaštenju iz člana 321. stav 3. ZPP nije provjeravao tačnost označene vrijednosti predmeta spora, u parnici je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelantica označila u tužbi na iznos od 480,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da predmet spora u ovoj pravnoj stvari koji se odnosi na zahtjev apelantice za poništenje odluke o dodjeli stana, nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP, reviziju apelantice odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 585 od 14. augusta 2007. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 196 od 26. marta 2007. godine. S obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju revizija apelantice bila nedjelotvoran pravni lijek, pa proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 196 od 26. marta 2007. godine.
10. S obzirom na to da je apelantici 4. aprila 2007. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 196 od 26. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. septembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović