Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2495/06 (G. Ć.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2495/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2495/06, rješavajući apelaciju Gordane Ćetojević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Ćetojević, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 389 od 2. avgusta 2006. godine, i Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj Ž-396/04 od 14. decembra 2005.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Ćetojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, koju zastupa Branislav Malić, advokat iz Prnjavora, podnijela je, 25. avgusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 389 od 2. avgusta 2006. godine i Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-396/04 od 14. decembra 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prnajvoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-53/03 od 14. jula 2004. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice i naređeno je tuženom da joj isplati iznos od 3.456,00 KM na ime glavnog duga, za neisplaćene plate i topli obrok, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i troškove parničnog postupka.
3. Rješavajući o žalbi Okružni sud je donio Rješenje, broj Ž-396/04 od 14. decembra 2005. godine, kojom se žalba tuženog uvažava, prvostepena presuda ukida i tužba odbacuje kao neblagovremena. Apelantica se obavezuje da tuženom naknadi troškove parničnog postupka.
4. Prtotiv rješenja Okružnog suda apelantica je izjavila reviziju koju je Vrhovni sud odbacio Rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 389 od 2 avgusta 2006. godine. U obrazloženju je navedeno da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000 KM, pa je u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku Republike Srpske revizija nedozvoljena.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv odluke Okružnog suda izjavila reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 389 od 2 avgusta 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Okružnog suda, broj Ž-396/04 od 14. decembra 2004. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je apelantici 7. februara 2006. godine uručeno Rješenje Okružnog suda, broj Ž:396/04 od 14. decembra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. avgusta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila Rješenje Okružnog suda, broj Ž-396/04 od 14. decembra 2005. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović