Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2680/06 (UR “Sunce” Živinice)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2680/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2680/06, rješavajući apelaciju UR “Sunce“ Živinice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija UR “Sunce” Živinice, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj U-351/05 od 30. augusta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. UR “Sunce“ Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Hajrudin Helić, advokat iz Gračanice, podnio je, 20. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj: U-351/05 od 30. augusta 2005. godine.
2. Prilikom kontrole poslovanja kod apelanta, poreski inspektori su sačinili dopunu Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, broj: 10-3/01—15-3136-1/03 od 31. decembra 2003. godine, i dopunu Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, broj 10-3/01—15-3136-2/03 od 27. januara 2004. godine. Nakon toga Porezna uprava Kantonalni ured Tuzla donijela je Rješenje, broj: 10-3/01—15-3136-8/03 od 20. februara 2004. godine, kojim je apelantu naređeno da izvrši uplatu dodatno utvrđenih javnih prihoda po zapisniku od 27. januara 2004. godine, na način bliže opisan u rješenju.
3. Apelant je protiv navedenog Rješenja izjavio žalbu. Federalno ministarstvo finansija Sarajevo je donijelo Rješenje, broj 07-15-536/03 od 6. septembra 2004. godine, kojim je odbijena žalba apelanta.
4. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja od 6. septembra 2004. godine. Kantonalni sud je donio Presudu, broj U-351/05 od 30. augusta 2006. godine, kojom je tužba odbijena.
5. Apelant se žali da je inspekcijski nadzor izvršen nekorektno, zbog odnosa inspektora sa suprugom vlasnice apelanta. Apelant ističe da je u toku upravnog postupka i u upravnom sporu povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Prema navodima apelanta sud je pogrešno primjenio materijalno pravo, jer se uopšte nije upuštao u sve propise i predložene činjenice prije donošenja rješenja.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U skladu sa sopstvenom jurisprudencijom, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine, AP-285/03 od 23. jula 2004. godine i AP-1094/05 od 18. maja 2005. godine i Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82 od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), Ustavni sud zaključuje da se apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana 6. Evropske konvencije u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva. Ustavni sud smatra da je ova odredba primjenjiva u slučajevima u kojima se radi o «građanskim pravima ili obavezama», a ne, kao što je to u apelantovom slučaju, obavezama koje proizilaze iz javnog prava. Slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
8. Ustavni sud je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt (vidi, Ustavni sud, U-27/01, Odluka od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, AP-
669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović