Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2707/06 (L. D.)

Odluka donesena 08. 11. 2007.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Šta se ne smatra imovinom
  • Ostavinski postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2707/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 11. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2707/06, rješavajući apelaciju Ljiljane Dragoje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Dragoje, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-781/05 od 8. augusta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-1246/04 od 24. marta 2005. godine, i Presude Općinskog suda Mostar, broj P-112/03-II od 20. oktobra 2004. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Dragoje, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-781/05 od 8. augusta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-1246/04 od 24. marta 2005. godine, i Presude Općinskog suda Mostar, broj P-112/03-II od 20. oktobra 2004. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljiljana Dragoje (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupaju Nikica Vučina i Branislan Kolovrat, advokati iz Mostara, podnijela je, 25. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-781/05 od 8. augusta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-1246/04 od 24. marta 2005. godine i Presude Općinskog suda Mostar, broj P-112/03-II od 20. oktobra 2004. godine.

2. Pred Općinskim sudom vođen je ostavinski postupak iza Nikole Ćorića u kojem su učestvovali apelantica, kao ostaviočeva sestra, te njegovi sestra Mira Dogan i brat Vinko Ćorić. Općinski sud je donio rješenje, broj O-53/96 od 23. aprila 1996. godine, kojim je Vinko Ćorić proglašen nasljednikom sa 1/1 dijela.

3. Presudom Općinskog suda Mostar, broj P-112/03-II od 20. oktobra 2004. godine, utvrđeno je da je Gordan Ćorić (u daljnjem tekstu: tužitelj) jedini sin umrlog Nikole Ćorića i njegov nasljednik prvog nasljednog reda. Navedenom presudom je naloženo trećetuženom Vinku Ćoriću da tužitelju preda ostavinsku masu (nekretnine) iza umrlog. Zemljišno knjižnom uredu je naloženo da iz zemljišnih knjiga briše Vinka Ćorića kao vlasnika i upiše tužitelja kao vlasnika. Vinko Ćorić je obavezan da tružitelji plati troškove postupka. U odnosu na apelanticu (prvotuženu) i Miru Dogan (drugotuženu) tužbeni zahtjev je odbijen u cjelosti.

4. Protiv prvostepene presude žalbu su izjavili tužitelj, tuženi i apelantica. Kantonalni sud Mostar je donio Presudu, broj Gž.1246/04 od 24. marta 2005. godine, kojom se žalbe tužitelja i tuženog odbijaju, a žalba apelantice se usvaja tako da se tužitelj obavezuje da joj plati troškove parničnog postupka u iznosu od 792,00 konvertibilnih maraka.

5. Vrhovni sud, odlučujući o reviziji koju je izjavio Vinko Ćorić, donio je Rješenje, broj Rev-

781/05 od 8. augusta 2006. godine, kojim se revizija odbija. Revizioni sud je u svemu podržao činjenična i pravna utvrđenja nižestepenih sudova.

6. Apelantica navodi da joj je pobijanim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje zagarantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu zagarantovano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konevnciju. Apelantica navodi da je sud pogrešno primjenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio rokove, kao i da je sud pogrešno cijenio da se radi o nesavjesnim držaocima stvari.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Dopustivost prima facie

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li suispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda . U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu zagarantovanih prava i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka, broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelantnavodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja zaštićenih prava.

9. U vezi sa apelanticinim navodima da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nezadovoljstvo apelantice pobijanim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanjau vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Prije svega, Ustavni sud napominje da je pravosnažnom odlukom redovnih sudova riješeno “u korist” apelantice, jer je tužbenizahtjev tužitelja u odnosu na nju odbijen, a osporenom presudom Kanotonalnog suda dosuđeni su jojtroškovi postupka tako da je apelantica u cijelosti polučila uspjeh u predmetnom sporu. Stoga su navodi o pvredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije apelantice očigledno (prima facie) neosnovani, jer predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnjuda postoji kršenje Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP -1180/06 od 13. juna 2006. godine), niti da je apelantica «žrtva» kršenja zaštićenih prava.

10. S obzirom na navedeno, budući da ništa ne ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koje bi trebalo meritorno raspravljati, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

Dopustivost ratione materiae

11. U odnosu na navode apelantice o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud konstatuje da odredba člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ili imovinu za koju apelant ima «opravdano očekivanje» da će je dobiti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, Presuda od 29. novembra 1995., serija A, br. 332, tačka 31). Međutim, ovaj pojam ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti npr. kroz nasljedstvo (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U-12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02). Dakle, navedeni član Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije može se primijeniti samo na postupke koji imaju za predmet spora „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a ne na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. Osim toga, Ustavni sud konstatuje da u konkretnom slučaju predmet sudskog postupka uopšte nije bila apelantičina postojeća „imovina“, niti se može govoriti o „opravdanom očekivanju“, koje bi uživalo zaštitu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

12. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2707/06 (L. D.) | Sudska praksa | Aktio