Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2743/07 (M. K.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Povrat u prijašnje stanje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2743/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2743/07, rješavajući apelaciju Mirka Kršića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Kršića, podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta, broj 097-0-Gž-06-
000502 od 27. augusta 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta, broj 096-0-P-06-000235 od 9. oktobra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Kršić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, koga zastupa Muhamed Lišić, advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine), podnio je, 17. oktobra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Gž-06-000502 od 27. augusta 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 096-0-P-06-000235 od 9. oktobra 2006. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će prekinuti parnični postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom, broj 096-0-P-06-000235, do konačne odluke Ustavnog suda.
2. Osnovni sud donio je Presudu zbog izostanka, broj 096-0-P-06-000235 od 26. juna 2006. godine, kojom je utvrđeno da je apelant stekao dio spornog dijela parcele označene u presudi, neprekidnim mirnim i savjesnim posjedom više od 20 godina. Tuženi se obavezuju da apelantu naknade troškove postupka.
3. Tuženi su podnijeli Osnovnom sudu prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja pripremnog ročišta i neispunjavanja uslova za donošenje presude zbog izostanka.
4. Osnovni sud je donio Rješenje, broj 096-0-P-06-000235 od 9. oktobra 2006. godine, kojim je dopušten povrat u prijašnje stanje u ovoj pravnoj stvari, te se Presuda zbog izostanka, broj 096-0-P-
06-000235 od 26. juna 2006. godine, stavlja van snage i parnica vraća u stanje u kome se nalazila prije propuštanja pripremnog ročišta od 26. juna 2006. godine.
5. Protiv Rješenja Osnovnog suda, broj 096-0-P-06-000235 od 9. oktobra 2006. godine, apelant je izjavio žalbu. Apelacioni sud je donio Rješenje, broj 097-0-Gž-06-000502 od 27. augusta 2007. godine, kojim se žalba odbacuje kao nedopuštena.
6. Apelant se žali da je osporenim rješenjima došlo do povrede prava na pravično suđenje, zagarantovano članom 6. Evropske konevncije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i prava na djelotvoran pravni lijek, zagarantovan članom 13. Evropske konevncije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. U vezi navedenog Ustavni sud mora prvo da odluči da li se apelant može pozivati na povreduprava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u slučaju kada je usvojen prijedlogza povrat u pređašnje stanje suprotne strane u postupku pred sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH “, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbogčinjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje nepotpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...].“
9. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, stim da se ovdje radi o situaciji u kojoj je usvojen zahtjev suprotne strane za povrat u prijašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li će dozvoliti povrat u prijašnje stanje. Osim toga , posljedica usvajanja prijedloga u konkretonom slučaju je da se postupak vraća u fazu u kojoj će se meritorno raspraviti i donijeti odluka o pravu apelanta, na koju će appellant moći izjaviti novu apelaciju Ustavnom sudu. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud smatra i da je pozivanje apelanta na pravo na djelotvoran pravni lijek ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, obzirom da član 13. Evropske konvencije, koja se prema Ustavu Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, propisuje da: [...]“Svako čija su prava i slobode priznata ovom konvencijom narušena, ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima[...].“ Obzirom da je prethodno utvrđeno da je apelantovo pozivanje na pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, isti se zaključak mora izvesti i u pogledu apelantovog pozivanja na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji „pravo zaštićeno konvencijom“, što je i uslov za primjenu navedenog člana (vidi, Ustavni sud, neobjavljena Odluka, broj AP-267/06 od 14. marta 2006. godine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnovaza razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović