Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1634/06 (I. Z. i dr.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1634/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1634/06, rješavajući apelaciju Ismeta Zeničanina i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta, Safeta, Sulje i Rukije Zeničanin, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-952/04 od 21. marta 2006.
godine, presude Kantonalnog suda Zenica, broj Gž-912/04 od 5.
oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda Tešanj, broj P-311/02 od 16. februara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismet Zeničanin i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Jelaha, Opština Tešanj, koje zastupa Zijad Mehmedagić advokat iz Doboja, podnijeli su 31. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-952/04 od 21. marta 2006. godine, presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-912/04 od 5. oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda Tešanj (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 311/02 od 16. februara 2004. godine,
2. Presudom Općinskog suda, broj P-311/02 od 16. februara 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-912/04 od 5. oktobra 2004. godine, apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da sud obaveže tuženog IGM»Usora» Jelah da im preda u posjed dio nekretnina označenih kao k.č. broj 66/1 zv. «Ciglana»-fabrički krug, površine 2700 m2, k.č. broj 66/38 zv.»Stara hala» površine 100 m2 i k.č. broj 124 zv. «Ciglana»-«Pašnjak» površine 1152 m2, sve upisano u posjedovni list 235 KO Jelah, uz promjenu upisa katastra nekretnina i naknadu troškova postupka.
3. Odlučujući o reviziji koju su apelanti izjavili protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž- 912/04 od 5. oktobra 2004. godine, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-952/04 od 21. marta 2006. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03 i 73/05, u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, ističe Vrhovni sud, budući da je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u predmetnom sporu 4.000,00 KM to proizilazi da zbog označene vrijednosti spora, revizija kao vanredni pravnio lijek nije dopuštena. Ovaj sud je također ocjenio da odlučivanje po predmetnoj reviziji nebi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima pa nije našao osnovanim primjeniti ni odredbu člana 237. stav 3. ZPP, te je reviziju primjenom člana 247. ZPP, odbacio kao nedozvoljenu.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Predlažu da Ustavni sud ukine osporene odluke i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud prvo mora utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-952/04 od 21. marta 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu revizuju apelanata. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-912/04 od 5. oktobra 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je apelantima, 15. okotbra 2004. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-912/04 od 5. oktobra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. maja 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporavanu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović