Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2427/06 (D. O.)

Odluka donesena 08. 11. 2007.

  • Radni spor
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2427/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 11. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2427/06, rješavajući apelaciju Drage Obradovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15 i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Obradovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj U-302/05 od 10. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Obradović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 11. augusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-302/05 od 10. maja 2006. godine.

2. Naredbom Ministarstva odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 871-01-94/04 od 6. maja 2004. godine, apelantu je prestala profesionalna vojna služba usljed promjena u organizaciji i formaciji Vojske Republike Srpske.

3. Rješenjem VP 1850 Banja Luka, broj 031/368-167 od 11. maja 2004. godine, apelant je razriješen profesionalne vojne službe sa 4. majom 2004. godine. Apelant je na navedeno rješenje uložio žalbu drugostepenom organu putem VP 1850 Banja Luka.

4. Apelant je tužbom kod Okružnog suda pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja VP 1850 Banja Luka, broj 031/368-167 od 11. maja 2004. godine, i poništenja naredbe Ministarstva broj 8/1-01-94/04 od 6. maja 2004. godine. Okružni sud je rješenjem, broj U-302/05 od 10. maja 2006. godine, tužbu odbacio.

5. U obrazloženju rješenja Okružni sud navodi da je odredbom člana 15. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05) određeno da se upravni spor pokreće tužbom, da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu a da je istu odredbu (član 23) sadržavao i Zakon o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS», broj 12/94) koji je važio u vrijeme podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju, navodi dalje sud, apelant je osporeni akt Ministarstva primio 12. maja 2004. godine, a tužbu podnio sudu 15. aprila 2005. godine, dakle nakon zakonom propisanog roka, pa se razlozi koje apelant navodi kao osnov za propuštanje roka ne mogu uzeti opravdavajući, rok za podnošenje tužbe je prekluzivni i ne može se produžavati a za apelanta je istekao 12. juna 2004. godine. Dalje sud ističe da je rješenje VP 1850 Banja Luka, broj 031/368-167 od 11. maja 2004. godine, koje apelant tužbom osporava rješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba pa isto ne predstavlja konačan akt i protiv istog se ne može pokrenuti upravni spor. Također sud istiće da je protiv navedenog rješenja apelant izjavio žalbu o kojoj nije odlučeno, da apelant ima mogućnost da se obrati drugostepenom organu i da traži da taj organ donese rješenje po njegovoj žalbi, pa ako taj organ ne postupi ima mogučnost pokretanja upravnog spora, kako je to propisano odredbom člana 17. Zakona o upravnim sporovima.

6. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu žaleći se da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotvoran pravi lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant povredu navedenih prava vidi u tome što upravni organi nisu poštovali kriterije za otpuštanje iz službe, da u aktima nisu navedeni razlozi za otpuštanje a u radnom odnosu su ostavljena lica sa slabijim kriterijima. Predlaže da Ustavni sud utvrdi kršenje navedenih prava, ukine osporenu odluku uz obavezu tuženom organu da ga vrati na posao.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant je podnio tužbu Okružnom sudu radi poništenja naredbe Ministarstva, broj 8/1-01-94/04 od 6. maja 2004. godine i radi poništenja rješenja VP 1850 Banja Luka, broj 031/368-167 od 11. maja 2004. godine. Okružni sud je presudom, broj U-302/05 od 10. maja 2006. godine, odbacio tužbu jer je apelant propustio da u zakonom propisanom roku podnese tužbu radi poništenja naredbe Ministarstva, broj 8/1-01-94/04 od 6. maja 2004. godine i jer je tužbom osporio rješenje VP 1850 Banja Luka, broj 031/368-167 od 11. maja 2004. godine, koje ne predstavlja konačan upravni akt protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor.

10. Dakle, redovni sud nije raspravljao o zakonitosti osporenih akata i osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku i obzirom da je podnesena protiv akta protiv kojeg se ne može pokrenuti upravni spor.

11. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Također, apelant je tužbom osporio rješenje VP 1850 Banja Luka, broj 031/368-167 od 11. maja 2004. godine, kao prvostepenog organa protiv kojeg se može izjaviti žalba, pa isto ne predstavlja konačni upravni akt protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor. Žalba na prvostepeno rješenje je djelotvoran pravni lijek jer daje ovlaštenje drugostepenom organu da ispita nižestepenu odluku u činjeničnom i pravnom pogledu. Iz navoda apelacije i dokumentaciju u spisu proizilazi da je apelant izjavio žalbu drugostepenom organu ali da o istoj još nije odlučeno. Međutim apelant je u smislu člana 25. Zakona o upravnim sporovima(«Službeni glasnik Republike Srpske», broj 12/94) imao mogućnost da u koliko nadležni organ u roku od 60 dana ne donese rješenje po žalbi, a ni u daljnjem roku od 7 dana od ponovljenog zahtjeva, pokrene upravni spor kao da je žalba odbijena. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

12. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Okružnom sudu radi poništenja naredbe Ministarstva, broj 8/1-01-94/04 od 6. maja 2004. godine, kao i podnošenjem tužbe protiv prvostepenog rješenja VP 1850 Banja Luka, broj 031/368-167 od 11. maja 2004. godine, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2427/06 (D. O.) | Sudska praksa | Aktio