Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3382/06 (V. J.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3382/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3382/06, rješavajući apelaciju Veldine Jelovac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veldine Jelovac podnesena protiv Odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, br. R-104-1445-4/1-01-93/06 od 14. septembra.
2006. godine i 104-1445-471 od 30. jula 1998. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Veldina Jelovac (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijela je, 21. decembra 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), br. R-104-1445-4/1-01-93/06 od 14. septembra. 2006. godine, i 104-1445-471 od 30. jula 1998. godine. Apelantica je naknadno 17. oktobra 2007. godine, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje osporene odluke.
2. Odlukom CRPC, broj 104-1445-471 od 30. jula 1998. godine, potvrđeno je da je Slobodan Šain na dan 1. april 1992. godine, bio savjestan suposjednik dijela 65/288 nekretnina označenih kao k.č.broj 23/70 iz z.k. ul. broj 962. K.O. Mostar.
3. Odlukom CRPC, broj R-104-1445-4/1-01-93/06 od 14. septembra 2006. godine, odbijen je zahtjev apelantice za ponovno razmatranje Odluke CRPC, broj 104-1445-471 od 30. jula 1998. godine, kao neosnovan.
4. Grad Mostar-Odjel za finansije i nekretnine, Zaključkom o dozvoli izvršenja, broj 06-33- 3904701 od 17. maja 2005. godine, dozvoljava izvršenje odluke CRPC broj 104-1445-471 od 30. jula 1998. godine, kojom je potvrđeno da je Slobodan Šain na dan 1. april 1992. godine, bio savjestan suposjednik dijela 65/288 nekretnina označenih kao k.č.broj 23/70 iz z.k. ul. broj 962. K.O. Mostar. Navedenim zaključkom apelantici prestaje pravo privremenog korištenja navedenih nekretnina uz obavezu da predmetne nekretnine oslobodi u roku od 15 dana od dana dostavljanja zaključka.
5. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je osporena odluka donesena po sistemu automatizma jer je njen svekar sporne nekretnine kupio od porodice Slobodana Šaina a prema ugovoru od 11. januara 1955 godine i odmah po kupovini ih preuzeo u posjed. Činjenica je, navodi dalje apelantica, da njen prednik nije na svoje ime prenio spornu nekretninu ali je istu nesporno držao u posjedu od 1955 godine a potom i njegova supruga te je Slobodan Šain ishodovao osporenu odluku CRPC iz navedenih razloga. Smatra da CRPC nije mogla samo na osnovu z.k. izvadka, koji ne potvrđuje postojanje posjeda, utvrditi da je Slobodan Šain bio savjesni posjednik na dan 1. aprila 1992. godine, spornih nekretnina, te je na taj način CRPC povrijedila pravila postupka jer nije uzela u obzir njene dokaze. Također navodi da protiv osporenih odluka nema mogućnost sudske zaštite u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine a na koji je Bosna i Hercegovina obavezana Odlukom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, broj CH/01/805. Predlaže da Ustavni sud zabrani izvršenje osporene odluke CRPC-a, broj 104-1445-471 od 30. jula 1998. godine, jer će u protivnom nastupiti nenadoknadiva šteta.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
7. U konkretnom slučaju apelantica osporava Odluke CRPC, br. R-104-1445-4/1-01- 93/06 od 14. septembra 2006. godine i 104-1445-471 od 30. jula 1998. godine. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju praksu (vidi, Ustavni sud, odluka broj U- 21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01, i neobjavljena odluka broj AP-2633/05 od 12. aprila 2006. godine). CRPC je institucija koja je uspostavljena Aneksom 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum). Ustav Bosne i Hercegovine - Aneks 4. sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Na osnovu izloženog, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.
8. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranim odlukama, Ustavni sud je zaključio da se CRPC ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XII. tačka 7. Aneksa 7 Sporazuma i Zakona o izvršenju odluka Komisije, odluke CRPC-a konačne i obavezujuće.
9. Pored navedenog, Ustavni sud ističe da je Sporazumom zaključenim 20. maja 2004. godine između Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada CRPC, te o produženju njenog mandata do 31. decembra 2005. godine, («Službeni glasnik BiH»,broj 32/04, i 32/05) predviđeno da su odluke CRPC-a donesene po zahtjevu za ponovno razmatranje konačne i obvezujuće i da se protiv njih ne može ulagati žalba i da će imati pravno dejstvo kao i prethodne odluke CRPC-a. Prema tome, CRPC koja na osnovu navedenog Sporazuma nastavlja sa radom radi ponovnog razmatranja odluka prethodne CRPC rješava u skladu s odredbama pravilnika prethodne CRPC, te izvorni mandat crpi iz člana XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine i zadržava isti ustavno pravni položaj kao i prethodna CRPC. Na osnovu navedenog slijedi da CRPC, ni nakon potpisivanja Sporazuma od 20. maja 2004. godine, nije promjenila svoj ustavno-pravni status, te da iako su institucije BiH preuzele obavezu finansiranja rada ove CRPC, ona nije institucija BiH, niti je ovlaštena zakonom države BiH za vršenje javnih ovlaštenja koje su Ustavom BiH određene u nadležnost BiH, niti je integrisana u sudski sistem Bosne i Hercegovine. Dakle, budući da su odluke CRPC konačne i obavezujuće, a da po Sporazumu imaju istu pravnu snagu kao i odluke prethodne CRPC, proizilazi da je ustavno pravni položaj ove CRPC nakon 20. maja 2004. godine ostao nepromjenjen, to je tijelo sui generis, koje se ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini, pa stoga Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine.
10. Na osnovu izloženog slijedi da Ustavni sud nije nadležan za preispitivanje oduka CRPC-a. (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj broj AP-2346/07 od 18. septembra 2007. godine) Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom.
11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović