Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1046/06 (B. K., V. K., Z. K., V. K. i M. K.)

Odluka donesena 08. 11. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1046/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 11. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP 1046/06, rješavajući apelaciju Bosiljka Kutle i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bosiljka Kutle, Vite Kutle, Zlatka Kutle, Vlade Kutle i Miroslava Kutle, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-881/04 od 26. januara 2006. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj Gž-287/04 od 16. septembra 2004. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj P-112/04 od 4. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Bosiljko Kutle, Vito Kutle, Zlatko Kutle, Vlado Kutle i Miroslav Kutle (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, podnijeli su 4. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-881/04 od 26. januara 2006. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-287/04 od 16. septembra 2004. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-112/04 od 4. juna 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-112/04 od 4. juna 2004. godine, odbijen ja kao neosnovan tužbeni zhtjev apelanata kojim su tražili utvrđenje da su ništavi ugovor o darovanju Ov.br. 219/88 i ugovor o doživotnom izdržavanju br. 110/90 te nalaganje tuženim Jerki Kutle, Dragi Kutle i Šimi Kutle (u daljnjem tekstu: tuženi) da dopuste da se apelanti fizički odjele dijelom ¼ na svim nekretninama koje su bile vlasništvo Mate Kutle sina Ivana te naknade apelantima troškove parničnog postupka, sve u roku od trideset dana pod prijetnjom izvršenja. Stavom dva izreke presude obavezani su apelanti da tuženim naknade troškove parničnog postupka u iznosu 2.508,00 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-287/04 od 16. septembra 2004. godine, odbijena je žalba apelanta i potvrđena prvostepena presuda u cjelosti te su apelanti obavezani da tuženim naknade troškove odgovora na tužbu u iznosu od 420,00KM. U obrazloženju presude je navedeno da iz provedenih dokaza proizilazi da predmetni ugovori nisu ništavi te da su sačinjeni i ovjereni u skaladu s propisanim normama, slobodnom voljom ugovornih stranaka. Dalje je navedeno da je primatelj izdržavanja pok. Mate Kutle bio do zadnjeg dana svog života priseban i razborit a da okolnost da je eventualno ugovorom o darovanju raspolagao tuđim nekretninama ne čini taj ugovor ništavim već takav ugovor ne bi imao pravni učinak prema stjecatelju.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-881/04 od 26. januara 2006. godine, revizija apelanata je odbačena kao i zahtjev tuženih da im apelanti naknade troškove odgovora na reviziju. U obrazloženju rješenja je navedeno da je postupak u konkretnoj pravnoj stvari pokrenut tužbom od 20. januara 1999. godine, dakle prije donošenja novog Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji je stupio na sagu 5. novembra 2003. godine, da je prvostepena presuda donesena nakon stupanja na snagu ZPP, te da se u pogledu prava na reviziju primjenjuju odredbe člana 237. ZPP. Obzirom da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude koju su apelanti označili u tužbi 10.000,00 hrvatskih kuna, što iznosi 2.666,65 KM, Kantonalni sud je zaključio da nije ispunjen imovinski cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP, kojim je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Sud je dalje zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni kiteriji iz člana 237. stav 3. ZPP budući da se ne radi o odlučivanju od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Stoga je revizija apelanata odbačena kao nedopuštena primjenom člana 247. stav 1. ZPP.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-881/04 od 26. januara 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-287/04 od 16. septembra 2004. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanata revizija neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-287/04 od 16. septembra 2004. godine.

9. S obzirom na to da je apelantima presuda Kantonalnog suda uručena 28. septembra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. aprila 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1046/06 (B. K., V. K., Z. K., V. K. i M. K.) | Sudska praksa | Aktio