Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1080/06 (N. D.)

Odluka donesena 08. 11. 2007.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izuzeće
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1080/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 11. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1080/06, rješavajući apelaciju Nedeljka Džebrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljka Džebrića, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-485/04 od 24. januara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Prnjavoru, broj P-29/03 od 26. novembra 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Džebrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Radomir Bijelić, advokat iz Prnjavora, podnio je, 5. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-485/04 od 24. januara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-29/03 od 26. novembra 2003. godine.

2. Osnovni sud je presudom, broj P-29/03 od 26. novembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-485/04 od 24. januara 2006. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev protiv tuženog Milivoja Burića (u daljnjem tekstu: tuženi), u kojem je tražio «da se ukine pravo stvarne služnosti prolaza pješice, putničkim i teretnim vozilima, poljoprivrednim i drugim mašinama preko nekretnina apelanta, označenih kao k.č. br. 2239 "urija više kuće" voćnjak u površini od 649 mi k.č. br. 2243/1 "potkućnica" njiva u površini od 1707 m , upisana u PL. Br. 145 k.o. Donji Štrpci u dužini od 56,5 m i širini od 4,5 m, a za korist parcele označene sa k.č. br. 2260/3 "Podgajnica" dvorište, njiva, kuća i zgrada u ukupnoj površini od 10643 m , upisana u PL. 76 k.o. Donji Štrpci, stari broj 649/3, upisana z.k. ul. br. 2244 k.o. Štrpci, opština Prnjavor, što je tuženi dužan priznati i trpjeti». Tokom prvostepenog postupka Osnovni sud je utvrdio da služnost nije postala nepotrebna za korišćenje povlasnog dobra kojeg koristi tuženi. Konstatovao da je tuženi od 1976. godine, od kada je ustanovljena služnost, svo vrijeme navedeni put održavao i učestvovao u njegovoj izgradnji, te da sa pomenutim putem kao jedinim putnim pravcem služi i apelant.

3. Okružni sud je, odlučujući o žalbi apelanta protiv prvostepene presude, donio Presudu, broj Gž-485/04 od 24. januara 2006. godine, kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio, utvrdivši da u provedenom postupku nije bilo povreda parničnog postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno. U pogledu žalbenog navoda apelanta, da je prvostepenu presudu donijela sutkinja koja je po zakonu morala biti izuzeta, Okružni sud je naveo da se ne radi o razlozima za izuzeće zbog kojih se sudija mora izuzeti iz suđenja čim su ti razlozi ostvareni, a po ocjeni Okružnog suda, razlozi koje apelant ističe žalbom, ne dovode u sumju nepristrasnost sutkinje koja je donijela prvostepenu presudu. U pogledu činjeničnog stanja, taj sud je istakao da apelant nije izvodio dokaze kojim bi se pružilo dovoljno činjenica za zaključak da nagib zemljišta od 16 stepeni ne predstavlja smetnju tuženom da preko svojih parcela prolazi do javnog puta, te da tuženi koristeći taj novi prolaz može u potpunosti iskorištavati svoju parcelu pri svim uslovima vremena i godišnjih doba, niti je utvrđivao koliko bi bilo potrebno sredstava tuženom da uredi put preko svoje parcele do javnog puta koji bi zadovoljavao sve potrebe korištenja te parcele. Sud je, na kraju, konstatovao da apelant nije dokazao koje su se okolnosti promjenile od zasnivanja prava služnosti do podnošenja tužbe u ovoj parnici, a usljed kojih postojeća služnost više nije potrebna za korištenje parcele tuženog.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i «pravo na posjed vlastite imovine» iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što je prvostepeni postupak vodila i presudu donijela sutkinja koja je, po njegovom mišljenju, morala biti izuzeta, s obzirom na činjenicu da je njena sestra udata za ujaka snahe tuženog. Apelant je, također, naveo da se pristrasnost ogleda u tome što Osnovni sud nije provodio dokaze na okolnosti da nagib terena od 16 stepeni ne predstavlja smetnju tuženom da preko svojih parcela prolazi do javnog puta, jer nagib terena od 16 stepeni zadovoljava standarde za javne puteve, što je, kako apelant smatra, opšte poznata činjenica, odnosno činjenica koju zakon pretpostavlja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Povredu prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju apelant vidi, prije svega, u činjenici što je prvostepeni postupak vodila i presudu donijela sutkinja koja je morala biti izuzeta, jer je, prema njegovom saznanju, njena sestra udata za ujaka snahe tuženog. Ustavni sud konstatuje da je apelant ove navode iznosio i u žalbi protiv prvostepene presude i da je Okružni sud u osporenoj presudi, cijeneći navedeni prigovor, utvrdio da «rodbinska» veza sudije i tuženog nije razlog zbog kojih bi se sutkinja koja je donijela prvostepenu presudu morala izuzeti iz suđenja, niti su okolnosti koje iznosi apelant doveli u sumnju njenu nepristrasnost. Iste navode apelanti iznosi i u apelaciji, te osim ovih navoda i mišljenja u vezi pristrasnosti navedene sutkinje ne dostavlja dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je sutkinja prvostepenog suda morala biti izuzeta iz suđenja u predmetnom postupku. Navodi apelanta, po mišljenju Ustavnog suda, ne predstavljaju dovoljan osnov da bi se oborila pretpostavka o pristrasnosti sudije, o čemu je uvjerljive i razložne argumente na iste trvdnje dao Okružni sud u osporenoj presudi. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio dokaze na okolnost da je u predmetnom slučaju sutkinja koja je donijela prvostepenu presudu morala biti izuzeta iz suđenja kao nepristrasna, zbog čega Ustavni sud cijeni da su navodi apelanta u tom pogledu paušalni i proizvoljni.

8. U pogledu ostalih navoda apelanta koji se tiču povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud ističe da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).

9. Po ocjeni Ustavnog suda, redovni sudovi su, u dvije instance, postupajući i provodeći dokaze po prijedlozima parničnih stranaka, izveli zaključke za koje su dali potpuna i logična obrazloženja. Iz stanja u spisu i navoda apelacije, Ustavni sud nije mogao zaključiti da postoji bilo šta što bi ukazivalo da su redovni sudovi propustili obrazložiti osporene presude, a naročito da je pogrešno primijenjen materijalni propis, pa apelantovo nezadovoljstvo osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evrospke konvencije. Također, apelant ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat).

10. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Tvrdnju da mu je osporenim presudama redovnih sudova povijeđeno pravo na imovinu apelant posebno ne obrazlaže, ali iz ovih navoda porizilazi da je do povrede došlo usljed pogrešne primjene materijalnog prava od strane Osnovnog i Okružnog suda. U pogledu ovog apelantovog navoda, Ustavni sud je već dao svoju ocjenu u dijelu koje se tiče prava na pravično suđenje, pa slijedi da su i navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stava 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1080/06 (N. D.) | Sudska praksa | Aktio