Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2720/07 (L. M.)

Odluka donesena 08. 11. 2007.

  • Revizija
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2720/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 11. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2720/07, rješavajući apelaciju Leposave Medić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Leposave Medić, podnesena protiv Presude Okružnog suda Bijeljina, broj 012-0-Gž-07-

000 615 od 1. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Leposava Medić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bijeljine, podnjela je, 12. oktobra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Gž-07-000 615 od 1. oktobra 2007. godine. Apelantica je, takođe, tražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se obustavila od izvršenja Presuda Okružnog suda do okončanja postupka utvrđivanja statusa izbjeglice za Sadiju Dizdarević, sa kojom se spori oko utvrđivanja statusa prava korištenja stana.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini, broj 080-0-P-00-000 455 od 19. jula 2007. godine, udovoljeno je tužbenim zahtjevima apelantice o poništenju Odluke R. O. Bijeljinska konfekcija «Kurjak» OOUR «Proizvodnja konfekcije», broj 255 od 4. januara 1989. godine, o dodjeli jednosobnog stana Sadiji Dizdarević (u daljnjem tekstu: drugotužena), kao i Odluke Radničkog Savjeta R. O. Bijeljinska konfekcija «Kurjak», broj 34 od 1. februara 1989. godine, o dodjeli jednosobnog stana na korištenje drugotuženoj i Rješenja R. O. Bijeljinska konfekcija «Kurjak» OOUR «Proizvodnja konfekcije»,, broj 782 od 21. februara 1989. godine, o dodjeli na korištenje jednosobnog stana drugotuženoj. Isto tako, udovoljeno je zahtjevu apelantice da se utvrdi da je stekla stanarsko pravo na jednosobnom stanu broj 27., površine 47 m2, koji se nalazi u Ulici Svetog Save broj 21. označena kao P+ 3 lamela C, a po osnovu Rješenja O.D.P. bijeljinska konfekcija «Kurjak» Bijeljina, broj 743/00 od 4. decembra 2000. godine, o dodjeli tog stana na korištenje i ugovora o korištenju stana koji je zaključila sa OJDP «Grad» Bijeljina, broj 3346/00 od 15. decembra 2000. godine. U Presudi Osnovnog suda vrijednost spora označena je u visini od 50.000,00 KM.

3. Protiv navedene Presude Osnovnog suda drugoružena je izjavila žalbu Okružnom sudu koji je Presudom, broj 012-0-Gž-07-000 615 od 1. oktobra 2007. godine, udovoljio žalbi drugotužene i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica. U obrazloženju Presude Okružni sud navodi da je Ustavni sud rješavajući prijavu drugotužene donio Odluku, broj CH/01/8030 od 27. juna 2007. godine, kojom je naređeno Republici Srpskoj da drugotuženu vrati u posjed predmetnog stana, pa je shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine na osnovu kojeg su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, donesena Presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelantica. U Presudi Okružnog suda navedeno je da vrijednost predmetnog spora iznosi 50.000,00 K.M.

4. Nezadovoljna ishodom postupka pred Okružnim sudom, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode koje je iznosila tokom prvostepenog i drugostepenog postupka i ukazuje da je u osporenoj odluci pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primjenjeno materijalno pravo. Tvrdi da je drugotužena svojevremeno zatajila da je njen suprug raspolagao nekretninom koja okolnost bi uslovila da apelantica ima prioritet u odnosu na drugotuženu na rang listi za stan, da drugotužena nikada nije ni ušla u posjed stana niti ga koristila, da nema status izbjeglog lica, da je žalbu na Presudu Osnovnog suda, broj 080-0-P-00-000 455 od 19. jula 2007. godine, podnijela neblagovremno i da Okružni sud po toj žalbi nije mogao postupati. Smatra da su joj na taj način povrijeđena sljedeća prava: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. U apelaciji apelantica navodi da nije koristila reviziju kao pravni ljek protiv Presude Okružnog suda, broj 012-0-Gž-07-000 615 od 1. oktobra 2007. godine, jer smatra da se povodom revizije ništa ne može promjeniti, s obzirom na Odluku Ustavnog suda, broj CH/018030.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, Odluke broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek( vidi, Ustavni sud, Odluku broj U-136/03 od

19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

9. U konkretnom slučaju Okružni sud je Presudom, broj 012-0-Gž-07-000 615 od 1. oktobra 2007. godine, koju apelanica osporava apelacijom, preinačio prvostepenu presudu Osnovnog suda i odbio tužbeni zahtjev apelantice. U prvostepenoj Presudi Osnovnog suda i Presudi Okružnog suda je navedena vrijednost spora od 50.000,00 KM, dakle vrijednost veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM, do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku Republike Srpske, u ovom slučaju dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Apelantica je naznačila u apelaciji da nije izjavila reviziju, jer smatra kako odluka o reviziji neće biti drugačija od Presude Okružnog suda koju osporava. Ustavni sud je neposrednom provjerom kod Osnovnog suda u Bijeljini utvrdio da apelantica nije izjavila reviziju protiv Presude Okružnog suda, broj 012-0-Gž-07-000 615 od 1. oktobra 2007. godine.

10. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2720/07 (L. M.) | Sudska praksa | Aktio