Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1294/06 (DOO «Ambalažerka» Trn - Laktaši)

Odluka donesena 08. 11. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1294/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 11. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1294/06, rješavajući apelaciju DOO «Ambalažerka» Trn - Laktaši, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Ambalažerka» Trn - Laktaši, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-5/04 od 29. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO «Ambalažerka» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, Opština Laktaši, koju zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnio je, 28. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-5/04 od 29. marta 2006. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave carina Republike Srpske - Carinarnica u Banjaluci (daljnjem tekstu: Carinarnica Banja Luka), 02-broj:UP/I-483-3621/01 od 28. decembra 2001. godine, određen je novi tarifni broj za robu prijavljenu i ocarinjenu po JCI-broj 613/01 od 17. januara 2001. godine, te je apelant obavezan da plati novčani iznos od 44.203,44 KM na ime neplaćene carine.

3. Protiv tog rješenja, apelant je izjavio žalbu koju je Republičke uprave carina Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Uprava carine), rješenjem 02/1-2 broj: UP/II-14/02 od 27. jula 2002. godine, odbila kao neosnovanu.

4. Nezadovoljan drugostepenim rješenjem, apelant je pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom, koji je presudom broj U-1140/02 od 10. decembra 2003. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu.

5. Apelant je, 14. aprila 2004. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje navedene Presude Vrhovnog suda, koji je zahtjev isti sud Presudom, broj UVL-5/04 od 29. marta 2006. godine, odbio kao neosnovan.

6. Apelant navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

10. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res judicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske odluke ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1744/06 od 20. oktobra 2006. godine).

11. Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbijen kao neosnovan, to je u njegovom slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Vrhovnog suda, U-1140/02 od 10. decembra 2003. godine. Ovu presudu apelant je, u svakom slučaju, primio prije 14. aprila 2004. godine, kada je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje predmetne presude. Apelacija Ustavnom sudu podnesena je 28. aprila 2006. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelant protiv konačne odluke podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1294/06 (DOO «Ambalažerka» Trn - Laktaši) | Sudska praksa | Aktio