Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1888/06 (I. K.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1888/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1888/06, rješavajući apelaciju Ivanke Križan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivanke Križan podnesena protiv Odluke o prestanku radnog odnosa Osnovne škole «Ivan Goran Kovačić», Livno, broj 04-38-408/05 od 31. avgusta 2005. godine, Rješenja Federalnog Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, broj 01049745220 od 10. oktobra 2006. godine, Rješenja Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa, Livno, broj 06-02-34-680/06 od 26. jula 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivanka Križan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, podnijela je, 27. juna 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Odluke o prestanku radnog odnosa Osnovne škole «Ivan Goran Kovačić», Livno (u daljnjem tekstu: Škola), broj 04-38-408/05 od 31. avgusta 2005. godine. Dopunama apelacije od 26. jula i 20. novembra 2006. godine apelantica je osporila Rješenje Federalnog Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod), broj 01049745220 od 10. oktobra 2006. godine, i Rješenje Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa, Livno (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 06-02-34-680/06 od 26. jula 2006. godine.
2. Odlukom Škole o prestanku radnog odnosa , broj 04-38-408/05 od 31. avgusta 2005. godine, , apelantici je, kao učitelju tehničke kulture, prestao radni odnos sa danom 31. avgust 2005. godine jer je stekla pravo na starosnu mirovinu, odnosno zato što je navršila 40 godina staža osiguranja. Utvrđeno je da apelantica ima pravo na otpremninu u visini trostrukog iznosa svoje plaće koju je imala u mjesecu u kojem je ostvarila pravo na mirovinu.
3. Protiv navedene odluke apelantica nije podnijela žalbu.
Postupak za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu
4. Privremenim rješenjem Zavoda, broj 01049745220 od 5. oktobra 2005. godine, apelantici je priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. septembra 2005. godine. Određeno je da će se svota mirovine odrediti naknadno, te da će se do tada akontacija mirovine isplaćivati u svoti od 150,00 KM mjesečno.
5. Rješenjem Zavoda, broj 01049745220 od 10. oktobra 2006. godine, apelantici je priznato pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 232,143077840 mjesečno počev od 1. septembra 2005. godine. Utvrđeno je da iznos mirovine usklađen na dan 1. septembar 2005. godine, odnosno na dan donošenja rješenja iznosi 232,14 KM mjesečno. Dalje je utvrđeno da isplata mirovine po predmetnom rješenju pripada od 1. septembra 2005. godine, uz obračun isplaćene akontacije mirovine, kao i da se predmetnim rješenjem zamjenjuje privremeno rješenje.
6. Iz dopune apelacije i dokumenata priloženih uz dopunu apelacije proizilazi da apelantica protiv navedenog Rješenja nije podnijela žalbu.
Postupak za ostvarivanje prava na novčanu pomoć
7. Ministastvo je povodom zahtjeva Škole za isplatu novčane pomoći za slučaj teže bolesti apelantičinog člana uže obitelji, dopisom broj 06-02-34-680/06 od 10. jula 2006. godine, obavijestilo Školu da se navedena pomoć ne može isplatiti jer se apelantica nalazi u mirovini, odnosno jer više nije u radnom odnosu u navedenoj Školi.
8. Nezadovoljna odgovorom Ministarstva apelantica je podnijela prigovor koji je Ministarstvo odbilo Rješenjem, broj 06-02-34-680/06 od 26. jula 2006. godine, kao neosnovan.
9. Iz dopune apelacije i dokumenata priloženih uz dopunu apelacije proizilazi da protiv navedenog Rješenja apelantica nije pokrenula upravni spor.
10. U apelaciji apelantica se žali da, iako je dobila privremeno rješenje, punu mirovinu ne može ostvariti jer nadležno Ministastvo nije uplatilo doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje iz plaće i na plaću za 2005. godinu, iako je po važećim zakonima i Kolektivnom ugovoru to bilo dužno učiniti prije donošenja odluke o prestanku radnog odnosa. Apelantica navodi da mogućnost žalbe na odluku o prestanku radnog odnosa nije koristila jer je od pravne službe u Školi bila obmanuta da su sve uplate za penzijsko-invalidsko osiguranje izvršene i da ne postoje zapreke za ostvarivanje mirovine. Dopunom apelacije od 20. novembra 2006. godine apelantica se žali da su joj za 1999, 2000. i 2001. godinu uplaćeni doprinosi na minimalnu plaću iako je plaću dobivala u punom iznosu.
11. S obzirom da u navodima apelacije nije eksplicitno navedeno, Ustavni sud je od apelantice, 5. septembra 2007. godine, zatražio informaciju da li je protiv Rješenja Ministarstva, broj 06-02-34-
680/06 od 26. jula 2006. godine, pokrenula upravni spor odnosno da li je protiv Rješenja Zavoda, broj 01049745220 od 10. oktobra 2006. godine, podnijela žalbu. Apelantica u ostavljenom roku nije Ustavnom sudu dostavila odgovor na navedena pitanja.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
14. Iz dokumentacije spisa predmeta i navoda apelacije proizilazi da u konkretnom slučaju apelantica nije koristila raspoložive pravne lijekove protiv osporenih odluka u cilju zaštite svojih prava prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, kako bi došla do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet razmatranja u postupku pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović