Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2351/06 (M. H.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2351/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2351/06, rješavajući apelaciju Mirheta Hrnjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirheta Hrnjića, podnesena protiv protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000 270-1 od 12. jula 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Kž-06-000 013 od 16. juna 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Kž-
06-000-013 od 10. marta 2006. godine i Presude Općinskog suda u Tešnju, broj K-I-42/04 od 5. septembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirhet Hrnjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, koga zastupa Džavid Slamnik, advokat iz Doboja, podnio je, 21. jula 2006. godine, Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) podnesak protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000 270-1 od 12. jula 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-06-
000 013 od 16. juna 2006. godine, Presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-06-000-013 od 10. marta 2006. godine i Presude Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-I 42/04 od 5. septembra 2005. godine. Navedeni podnesak Komisija je, 7. avgusta 2006. godine, dostavila Ustavnom sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) na osnovu člana 5. Sporazuma koji su strane potpisale 25. septembra 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 35/03). Ustavni sud je navedeni podnesak apelanta registrovao kao apelaciju. Apelant je dopunio apelaciju 7. septembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj K-I-42/04 od 5. septembra 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-06-000-013 od 10. marta 2006. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. u vezi sa članom 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i 6 mjeseci. Na osnovu člana 199. stav 4. u vezi sa stavom 2. Zakona o krivičnom postupku apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati Kantonalnom tužilaštvu u Zenici iznos od 16.137,10 KM, a Općinskom sudu iznos od 928,85 KM, sve u roku dva mjeseca računajući po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Na osnovu člana 199. stav 3. Zakona o krivičnom postupku apelant je obavezan da na ime sudskog paušala Općinskom sudu plati iznos od 100,00 KM. U pogledu odštetnog zahtjeva, porodice oštećenih su, shodno odredbi člana 212. stav 3. ZKP, upućene na građansku parnicu.
3. Protiv drugostepene Presude apelant je, 27. marta 2006. godine, podnio žalbu koju je Kantonalni sud Rješenjem, broj 004-0-Kž-06-000-013 od 18. aprila 2006. godine, odbio kao nedopuštenu.
4. Protiv navedenog Rješenja Kantonalnog suda apelant je podnio žalbu koju je Vrhovni sud Rješenjem, broj 070-0-Kž-06-000270 6. juna 2006. godine, djelimično uvažio, Rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-06-000013 od 18. aprila 2006. godine, ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-06-000 013 od 16. juna 2006. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda, broj 004-
0-Kž-06-000 013 od 10. marta 2006. godine.
6. Protiv navedenog Rješenja Kantonalnog suda apelant je podnio žalbu koju je Vrhovni sud Rješenjem, broj 070-0-Kž-06-000 270-1 od 12. jula 2006. godine, odbio kao neosnovanu.
7. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i povredu članova 2, 3. i 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
10. Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju apelantova žalba protiv Presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-06-000-013 od 10. marta 2006. godine, bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-06-000 013 od 16. juna 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000270-1 od 12. jula 2006. godine.
11. Na osnovu navedenog proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-06-000-013 od 10. marta 2006. godine. S obzirom da je navedenu Presudu Kantonalnog suda apelant primio prije 27. marta 2006. godine, kada je protiv iste podnio žalbu, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 21. jula 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio Presudu Kantonalnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović