Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2616/06 (F. B.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Građevinsko zemljište
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 8
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2616/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2616/06, rješavajući apelaciju Fahira Brčaninovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahira Brčaninovića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj U-507/05 od 14. avgusta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Fahir Brčaninović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je, 5. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-507/05 od 14. avgusta 2006. godine.
2. Apelant je, 19. maja 2005. godine, podnio tužbu Kantonalnom sudu, kojom je tražio poništenje Rješenja Općinskog vijeća Općine Banovići (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće), broj 16-
02-342/02 od 30. aprila 2002. godine, u dijelu u kojem je Enveru Hasanoviću dodijeljeno zemljište označeno kao k.č. broj 1113/307, zemljište uz poslovni objekat u privredi, neplodno, u površini od 12 m2, K.O. Repnik (stari premjer) po cijeni od 12,00 KM po 1m2, što ukupno iznosi 144,00 KM.
3. Okružni sud je Rješenjem, broj U-507/05 od 14. avgusta 2006. godine, odbacio apelantovu tužbu. U obrazloženju Rješenja sud je naveo relevantne odredbe ranijeg Zakona o građevinskom zemljištu («Službeni list SRBiH», br. 34/86, 1/90, 29/90 i «Službeni list RbiH», br. 3/93 i 13/94) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja. Utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radilo o dodjeli zemljišta određenim licima neposrednom pogodbom, te da u tom slučaju zakon ne predviđa mogućnost ni žalbe ni pokretanja upravnog spora, te da se u konkretnom slučaju radi o aktu raspolaganja. Stoga je sud zaključio da se tužbom osporava akt koji ne predstavlja upravni akt u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH», broj 9/05), zbog čega je sud odbacio apelantovu tužbu.
4. Apelant se žali na povredu člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant se poziva na odredbu člana 51. stav 3. Zakona o građevinskom zemljištu kojom odredbom je propisano da se protiv rješenja o dodjeli gradskog građevinskog zemljišta na korištenje ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Također ističe da je i u rješenju Općinskog vijeća naznačena pouka o pravnom lijeku u kojoj je navedeno da protiv navedenog rješenja nije dozvoljena žalba, ali da se protiv istog može pokrenuti upravni spor. Smatra da je akt protiv kojeg je podnio tužbu upravni akt u smislu odredbe člana 8. Zakona o upravnim sporovima, te da se protiv istog može pokrenuti upravni spor.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenog Rješenja Kantonalnog suda, broj U-507/05 od 14. avgusta 2006. godine, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku Kantonalni sud je utvrdio da osporeni akt nije upravni akt u smislu odredbe člana 8. Zakona o upravnim sporovima, nego akt raspolaganja, te da kada je u pitanju dodjela na korištenje gradskog građevinskog zemljišta neposrednom pogodbom, što je konkretan slučaj, Zakon o građevinskom zemljištu ne predviđa mogućnost ni žalbe niti pokretanja upravnog spora. Stoga je Kantonalni sud osporenim Rješenjem odbacio apelantovu tužbu. Ustavni sud konstatuje da se odredba Zakona o građevinskom zemljištu, na koju se poziva apelant, odnosi na dodjelu gradskog građevinskog zemljišta na osnovu konkursa, a ne osnovu neposredne pogodbe, što je bio predmetni slučaj.
7. Dakle, iz navedenog proizilazi da Kantonalni sud osporenim Rješenjem, broj U-
507/05 od 14. avgusta 2006. godine, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Apelant se također žali da je osporenim Rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud konstatuje dačlan 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da ovaj član ne osiguravaju nezavisno i samostalno pravo na djelotvoran pravni lijek, već se na pravo zagarantovano ovim članom, može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 13. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi, Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, Presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22). Stoga, da bi se utvrdilo da li je došlo do povrede člana 13. Evropske konvencije, prethodno je bilo potrebno utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjeniv član 6. stav 1. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na čiju je navodnu povredu apelant ukazao u svojoj apelaciji.
9. U konkretnom slučaju, već je utvrđeno da postupak pred Kantonalnim sudom ne ulazi u opseg člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Također je utvrđeno da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apleantovom pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je i ovaj dio apelacije, koji se odnosi na navodnu povredu člana 13. u vezi sa članom 6. stav. 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović